Naslovna » Blog » BG Puzzle » Spomen-ploča Milošu Crnjanskom

Spomen-ploča Milošu Crnjanskom

Zašto je tema ovog teksta spomen-ploča Milošu Crnjanskom?!

Ko ume da čita a da pri tom ne sriče, dovoljno je da baci pogled na mapu grada i nazive beogradskih ulica i trgova i da primeti da su centralnu zonu i ekskluzivne štrafte uglavnom zaposeli političari, velikodostojnici nekadašnje monarhije i junaci nacionalne istorije.

Oni su nas mnogo zadužili.

Pisci, kompozitori, glumci i ostali umetnici razbacani su najčešće po periferiji.

Oni su nas manje zadužili.

Pokoji časni izuzetak se, doduše, provukao kroz iglene uši pa opstaje u daun taunu. Tako je zbog toga što su decenijama saobraćajnicama kumovali ljudi na vlasti, a ne zanesenjaci skloni muzama i nadahnuću.

Kumovi koji slabo čitaju

Užasno boli kada piscu sudbinu određuje neko ko u životu nije pročitao nijednu knjigu. A kod nas je obično tako. Pitaju se kumovi koji slabo čitaju. A i kad čitaju, čitaju samo novine, knjige isključivo kad moraju, da ne ispadnu glupi u društvu.

Oni što čitaju isključivo novine sriču, ali vladaju, a opozicionari bi baš to da rade umesto njih.

Da ih smene i, normalno, promene nazive ulica po sopstvenoj meri! Da nam trgovi nose imena njihovih zaslužnika. Revolucionara. A za koju godinu proces uzima maha u obrnutom smeru. Eto nama kontrarevolucionara! Pa ukrug! Fijesta! Meksiko! „Andale, Andale! Ariba, Ariba! Iii-haaa!“

Spomen-ploča Milošu Crnjanskom

Sokače Crnjanskog

Spomen-ploča Milošu Crnjanskom rad je visprenog vajara Zorana Maleša, a podigli su je žitelji Vračara. Na kući u Mekenzijevoj 81 gde je književnik živeo nije bilo uslova, pa je ploča postavljena na pročelju restorana „Orač“.

Šetali bi Vračarci i korzoom ovog, po rečima nobelovca Ive Andrića, našeg jedinog „rođenog pisca“, sretali bi se i na njegovom trgu u svom komšiluku… ali ne mogu kad ih nemaju.

A sokače Crnjanskog frljnuto je u višnjičko predgrađe! Nije bolje prošao ni Pablo Pikaso koji je u Borči dobio džadu sa desetak kuća i tri barake.

Da baš tamo bude ulica ponajboljeg srpskog pisca, odredila komisija. Glas iz slušalice rekao šefu iste da tako treba zarad smirivanja strasti razjarenih čitalaca lepe literature.

– Mogli bi da se organizuju, stupe u akciju i, daleko bilo, prekrste sve nazive ulica po književnicima i slikarima! Pa da zalutamo, bokca ti! – urlao je Glas.

A šef ko šef: zabole ga uvo od večite dreke odozgo! Odmah je postupio po naređenju! ♦

Sve priče Darka Kalezića!

»»»» Darko Kalezić rođen je 1963. godine u Beogradu. Objavio je zbirke priča „U repu zvezde padalice“ (Matica srpska, Novi Sad, 1994), „Galerija predaka“ („Rad“, Beograd, 1997) i „Bajke iz Smešne Poljane“ (zbirka priča za decu i mlade duhom, autorsko izdanje, Beograd, 2007) i roman „Škola letenja“ („Narodna knjiga“, Beograd, 2005). Prozu su mu objavili mnogi srpski časopisi, kolumne je pisao za nedeljnik „Singidunum Weekley“, reportaže za „Nacionalnu geografiju – Srbija“ i novinske priče za dnevni list „Politika“. Pokušava da živi i radi u Beogradu. Dosad mu je polovično uspelo: radi, a želeo bi malo i da živi.Blog „BG Puzzle“ predstavljaju Darkove priče koje je pisao pre nekoliko godina za „Singidunum Weekly“…

Uređuje: Darko Kalezić

Darko Kalezić rođen je 1963. godine u Beogradu. Objavio je zbirke priča „U repu zvezde padalice“ (Matica srpska, Novi Sad, 1994), „Galerija predaka“ („Rad“, Beograd, 1997) i „Bajke iz Smešne Poljane“ (zbirka priča za decu i mlade duhom, autorsko izdanje, Beograd, 2007) i roman „Škola letenja“ („Narodna knjiga“, Beograd, 2005). Prozu su mu objavili mnogi srpski časopisi, kolumne je pisao za nedeljnik „Singidunum Weekley“, reportaže za „Nacionalnu geografiju – Srbija“ i novinske priče za dnevni list „Politika“. Pokušava da živi i radi u Beogradu. Dosad mu je polovično uspelo: radi, a želeo bi malo i da živi.Blog „BG Puzzle“ predstavljaju Darkove priče koje je pisao pre nekoliko godina za „Singidunum Weekly“…