Naslovna » Blog » Beograđanka u Londonu » Vimbldon – engleska teniska institucija

Vimbldon – engleska teniska institucija

Vimbldon – bela engleska institucija čvrsto učvršćena na zelenoj engleskoj travi. Obučen u belo, ukrašen jagodama sa šlagom, zaliven Pimsom,Vimbldon je tradicija za sebe.

Sport sa aristokratskim korenima je prilika za prvoklasnu priredbu koja okuplja domaće i uvezene snobove i skorojeviće iz izvesnih uspešno demokratizovanih istočnih zemalja. Vimbldon je mnogo više od velikog teniskog turnira.

Englezi će se sledeće dve nedelje, kao i svake godine, ozbiljno baviti tenisom, da ga zatim do sledećeg Vimbldona skoro sasvim zaborave.

Ako se tenis igra, igra se na engleskoj travi, tokom kratkog engleskog leta. Ostatak godine, sa turnirima u drugim delovima sveta, ne spada u deo tradicije „belog sporta“, kako ga Englezi vide i doživljavaju. Oni se ostalim turnirima, jednako kao ni ostalim ne engleskim sportovima, uopšte i ne bave.

Engleska sudbina belog sporta

Ozbiljno ako se zagledamo u tu tradiciju, Englezi, rodonačelnici belog sporta, nisu teniska nacija. Teniskih klubova je malo, terena još manje, a članstvo ako i jeste brojno, onda je neprimetno i neaktivno.

Po lepom sunčanom danu veća je gužva na kriket terenima, čak i na „bowling green-u“ – divnom, savršeno potšišanom travnatom terenu za boćanje, nego kod teniskih klubova, čiji su tereni tužno prazni i zapostavljeni.

Tenis od svih sportova ima, reklo bi se, najveći problem sa okupljanjem mladih članova. Dosta je izražen utisak da je to sasvim ozbiljan sport, za ljude ozbiljnih godina i sasvim određenih profesija.

Retki su roditelji koji mogu i hoće da ulažu u sportske talente svoje dece, a i njih je kao i onih koji se i pre prvog treninga nadaju šampionskim titulama, manje nego među našim narodima (sa narodnostima).

Samo se na engleskim teniskim turnirima tribine pune gotovo isključivo članovima gerijatrijskih lokalnih klubova, koji na turnire dolaze opremljeni za sve vremenske prilike, sa piknik torbama i jastučićima za udobno sedenje na tvrdim plastičnim stolicama.

Pošto zauzmu dobra mesta, mečeve, koje prate površno, komentarišu biranim arhaičnim teniskim rečnikom, uživajući u lepo provedenom „sportskom“ danu.

Skoro kao piknik u zelenoj engleskoj rpirodi, sa dodatno priređenim programom visokog kvaliteta. Šta ćeš lepše?!

Simpatičan hobi

„Well played!“, „Good shot!“, i na kraju ipak „bad luck“. Tako izgledaju engleski teniski mečevi, svejedno da li u lokalnim ili turnirskim razmerama – uvek pomalo anemično, usporeno i previše odmereno.

Sve fino i kulturno, bez nerviranja, sa naznakama stare škole fer-pleja i evokacijama skorašnjih teniskih susreta, jer njihova se igra u lokalnim klubovima ne može nazvati teniskim mečevima.

Simpatičan hobi i korisna rekreacija za lepe dane vikenda, ali sport ne može da živi ako je podređen užitku bivših, bez vizije za buduće generacije. ♦

Svi tekstovi Beograđanke u Londonu!

»»» Vladislava Erdeljan rođena je jedne Badnje večeri, pre mnogo godina, u najvećem gradu, najlepše zemlje koje više nema. Voli da priča i piše na raznim jezicima, a to je uvek najradije i učila i radila. Žali što nije balerina. Čuva drvo u dvorištu, sa pticama bez kaveza. Voli priče i pesme za decu. Igra žmurke sa svojim ćerkama. Želi da putuje po hladnim zemljama. Ima glavu punu nenapisanih priča i pesama, što je mnogo više od onoga što je do sad objavila.

Uređuje: Vladislava Erdeljan

»»» Vladislava Erdeljan rođena je jedne Badnje večeri, pre mnogo godina, u najvećem gradu, najlepše zemlje koje više nema. Voli da priča i piše na raznim jezicima, a to je uvek najradije i učila i radila. Žali što nije balerina. Čuva drvo u dvorištu, sa pticama bez kaveza. Voli priče i pesme za decu. Igra žmurke sa svojim ćerkama. Želi da putuje po hladnim zemljama. Ima glavu punu nenapisanih priča i pesama, što je mnogo više od onoga što je do sad objavila.