petak,  
7. februar 2025.  
 

Calexico na Kalemegdanu, 7. avgusta

Američki alternativni sastav Calexico održaće prvi koncert u Srbiji, 7. avgusta na prostoru terena OK Partizan na Malom Kalemegdanu 2, u organizaciji promoterske kuće Long Play. Uskoro će biti saopštene i cene karata.

Bend iz Arizone koji meša uticaje tradicionalne latino muzike, kantrija, džeza i indi roka, simbolično prozvan Calexico po gradiću na granici SAD i Meksika, dolazi u Beograd u okviru evropske turneje povodom aktuelnog albuma „Algiers“.

Pevač i multiinstrumentalista Džoi Brns, koji je uz bubnjara Džona Konvertina osnivač benda – inače, obojica nekadašnji članovi kultnog sastava Giant Sand – ne skriva zadovoljstvo zbog predstojećih brojnih svirki pred evropskom publikom.

„Dobar je osećaj kad se povežemo sa Evropom, jer smo povukli toliko uticaja od evropske estetike. Mislim da je ona uticala na naš senzibilitet i ton“, kaže Brns.

Debi izdanje bio je album „Spoke“ (1996), a drugi album „Black Light“ (1998) je konceptualno ostvarenje o pustinjama Arizone i severnog Meksika. Na trećem album „Hot Rail“ (2000) bend proširuje zvuk sa duvačima i violinama, a posle „Feats of Wire“ (2004) sledi „Garden Ruin“ (2006) na kome se ponovo više vraćaju gitarskom zvuku. Za šesti „Carried to Dust“ (2008) list Arizona Daily Star konstatuje kod Calexica jedinstvenu „sposobnost da vas uvuče u svoj svet, da odvede slušaoca na američki jugozapad“.

Muzika Calexica od početka govori o prašnjavim pustinjama i usamljenicima koji obitavaju u njima, spajajući nasleđe kantrija sa latino stremljenjima, dok Brns rado ističe i uticaj „portugalskog fada, džeza pedesetih, romske muzike, surfa šezdesetih, muzike špageti vestera Serđa Leonea“…

„Algiers“ poseduje očigledne kvalitet Calexico klasika, ali je stil benda na ovom albumu revitalizovan iskustvom snimanja u Nju Orleansu, čiji uticaj možda zvučno nije odmah toliko očigledan, ali oseti se čudnovata i moćna povezanost sa tim gradom.

Album „Algiers“, možda najuzbudljivije i najprijemčivije Calexico ostvarenje do sada, nazvan je po delu Nju Orleansa gde je sniman. Sticajem okolnosti, jer bend nikako nije mogao da se organizuje i ostvari želju da u Evropu snime novi album, pa je odabran Nju Orleans kao najbliže „mesto koje poseduje evropski osećaj“.

„Oduvek sam voleo Nju Orleans“, potvrđuje Konvertino. „Znao sam da samim tim što dolazimo u to mesto, sa svom istorijom ukorenjenom u njihovoj muzici, da će za nas stvari biti drugačije. Ne možeš a da ne pokupiš neki vajb“. (danubeogradu.rs)