U znak sećanja na nedavno preminulog ruskog režisera Eljdara Rjazanova, Kinoteka 25. i 26. januara prikazuje šest njegovih filmova iz šezdesetih i sedamdesetih godina, koji su, može se slobodno reći, obeležili jedno doba.
Eljdar Rjazanov (Эlьdar Rяzanov, 1927-2015) bio je i danas je, širom Rusije i bivšeg Sovjetskog Saveza, izuzetno popularan režiser i scenarista, čije su komedije sastavni deo života generacija. Snimio je više od trideset filmova, bio je dobitnik je brojnih nagrada i visokih državnih odlikovanja, među kojima je i zvanje Nacionalnog umetnika, njegovo ime nosi čak i jedan asteroid.
Raspored projekcija
Ponedeljak 25.01.
17:00
DEVOJKA BEZ ADRESE (SSSR, 1957)
Uloge: Svetlana Karpinskaja, Nikolaj Ribnikov
19:00
GUSARSKA BALADA (SSSR, 1962)
Uloge: Larisa Golubkina, Jurij Jakovljev
21:00
SLUŽBENA MELODRAMA (SSSR, 1977)
Uloge: Alisa Frejndlih, Andrej Mjagkov
Utorak 26.01.
17:00
KRADLjIVAC AUTOMOBILA (SSSR, 1966)
Uloge: Inokentij Smoktunovski, Oleg Jevfremov
19:00
CIKCAK SREĆE (SSSR, 1968)
Uloge: Jevgenij Leonov, Irina Skobceva
21:00
LUDA TRKA ZA BLAGOM (SSSR, ITA, 1973)
Uloge: Andrej Mironov, Nineto Davoli
Mesto projekcija: sala Muzeja kinoteke, Kosovska 11
Eljdar Rjazanov je dokazao da je nezamenljiv…
…Ranije, da bi mu se dodvorili, nazivali su ga satiričnim, antisovjetskim autorom, kada je to bilo moderno, što on nije bio. Eljdar Rjazanov je u svojim filmovima prikazivao, pa i modelirao sovjetsko društvo i na počasnom mestu obrazovanu, srednju klasu. Pokazao je da je za vreme crvenih intelektualac bio glavni. On je mogao da ukrade automobil (Kradljivac automobila, 1966) ili sliku Rembranta (Starci-razbojnici, 1971), pa da ih posle i vrati. Da dočeka Novu godinu veselo (Karnevalska noć) ili dramatično (Ironija sudbine). Da svojim utiskom ocrni ili proslavi kafe Maslačak (Dajte knjigu žalbi, 1965). Da uđe u kavez sa lavom i za narod spase kovčeg s blagom (Luda trka za blagom, 1973). Da umesto žene ode na robiju (Stanica za dvoje, 1982). Da osvoji glavnu premiju na lutriji (Cik cak sreće, 1968). Da zavede Poljakinju (Ironija sudbine), Italijanku (Luda trka za blagom), Francuskinju (Predskazanje, 1993).
Slaveći ruskog prosečnog čoveka, Rjazanov je usputno gradio nacionalne modele i jezičke mantre. Zahvaljujući njemu, svi u Rusiji znaju da se treba ženiti siroticom. Da je mafija besmrtna. Da u Lenjingradu ima više lavova nego stanovnika, a da pravi gradski život počinje onda, kada u njega uđe tuđa vojska. Da kolektiv u ključnim situacijama monolitno ćuti. Da su na ruskom nebu dve zvezdice, tri zvezdice, četiri zvezdice, a najbolje pet zvezdica. Da novac, drugovi, još uvek niko nije proglasio nevažećim. Da u vreme Šekspira nije bilo cigareta „drug“.
Rjazanov je obogatio ruski folklor: poručnik Rževski je u viceve došao iz njegove Gusarske balade. Kažu da je upravo on korigovao zakonodavstvo zemlje, jer je osiguranje od krađe automobila uvedeno odmah po iz lasku filma Kradljivac automobila. Delovao je i kao promoter robnih marki: Luda trka za blagom snimljena je kako bi se prikazale mogućnosti domaćeg voznog parka, ali i kao vrač: u vrelo leto 1996. godine, na ruskoj televiziji pustili su zimski film Ironiju sudbine, ne bi li nevski led ublažio paklene, letnje vrućine.
Eljdar Rjazanov otišao je poput junaka svog filma, kao starac-razbojnik koji je dokazao da je nezamenljiv i čije filmove znaju napamet generacije ruskih gledalaca. Epoha u kojoj je stvarao je davno prošla, ali njegovo filmsko blago ostaje deo prazničnih rituala i ove, i narednih godina. Tim filmovima nije potrebna analiza, oni su jasni kao dan. Dopadaju se jer su duhoviti, maskaradni, razbarušeni. Nepoznat im je rok trajanja – dok god se gledaju i prepričavaju.
(deo teksta Milene Gvozdenović objavljenog u programu Muzeja kinoteke)
(danubeogradu.rs)