Vaskrs je temelj i suština hrišćanske vere, zbog čega se dan posvećen Vaskrsu označava kao najveći hrišćanski praznik. Razlikujmo, dakle, sam čin i pojam, o kojem treba više da znamo, od simboličnih datuma i radnji kojima ga obeležavamo.
Vaskrs se dogodio kao čudo o kojem svedoče jevanđelja. Ona najstarija pisana su u vreme kada su savremenici Isusa Hrista i svedoci njegovog stradanja, ili njihovi neposredni potomci, još bili živi. Vredi, zato, pročitati po nekoliko izvornih pasusa. O Poslednjoj večeri i Judinom izdajstvu. O suđenju i raspeću. O smrti i pogrebu. O vaskrsnuću, anđelu na otvorenom grobu i prvom javljanju Isusa Hrista Mariji Magdalini…
Vera u smisao Hristovog stradanja, smrti i uskrsnuća izdvaja hrišćanstvo od drugih verovanja i velikih svetskih religija. „Pobeda života nad smrću“ ne bi trebalo da bude fraza nego najintimnije osećanje, koje svako može da doživi na svoj način, u kontaktu sa izvorom i razmišljanjem o suštini postojanja.
Vaskrs, dani proslave Vaskrsenja
Vratimo se na praznik Vaskrs. Ove godine Srpska pravoslavna crkva Vaskrsenje Hristovo proslavlja 1. maja, u prvu nedelju posle prvog punog meseca koji se dogodi posle prolećne ravnodnevice.
Slavljenje Vaskrsa na ovaj način uspostavljeno je 325. godine, u Nikeji, na Prvom vaseljenskom saboru, kojim je predsedavao car Konstantin. Katolička crkva je 1583. godine odstupila od navedenog pravila, pa se od tada događa da se datumi Vaskrsa pravoslavne i katoličke crkve ne poklapaju.
Vaskrs, ili u srpskom narodnom jeziku Uskrs, proslavlja se tri dana. Prethode mu, u sedmici stradanja (Strasna sedmica), Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota, kada se odlazi u crkvu da se u tišini i molitvi, uz simbolično iznošenje plaštanice, podseti na Hristovo žrtvovanje.
Zatim se u danima radosti, posle prve Vaskršnje liturgije, brojnim narodnim i porodičnim običajima uz najstariji hrišćanski – šarena uskršnja jaja, izražava vera, ljubav, sreća, želje za dobro zdravlje i blagostanje.
Hristos Vaskrse – Vaistinu Vaskrse!
(danubeogradu.rs)