Posle više od tri decenije, novo tumačenje Nušićevog komada „Sumnjivo lice“ pred publikom je na repertoaru Narodnog pozorišta. Premijera predstave u režiji i adaptaciji Andraša Urbana zakazana je za sredu 21. jun, na Sceni “Raša Plaović”, od 20.30 časova.
Pretpremijera je dan ranije, a prva repriza u četvrtak 22. juna.
U podeli su Slobodan Beštić (Jerotije Pantić), Nela Mihailović (Anđa), Suzana Lukić (Marica), Pavle Jerinić (Vića), Nikola Vujović (Žika), Hadži Nenad Maričić (Milislav), Nebojša Kundačina (Tasa), Miloš Đorđević (Aleksa Žunjić), Anastasia Mandić (Gazda Spasa, Gazda Miladin), Bojan Krivokapić (Đoka) i Dragan Nikolić (Josa).
Uz reditelja, koji je i scenograf predstave, autorski tim čine Molina Udovički Fotez (dramaturg), Kata Đarmati (dramaturg i saradnik reditelja), Marina Sremac (kostimograf), Irena Popović Dragović (kompozitor), Ljiljana Mrkić Popović (lektor) i Jasna Saramandić (asistent scenografa).
Izvršni producent je Milorad Jovanović, organizator Nemanja Konstantinović, inspicijent Sandra Žugić Rokvić, sufler Danica Stevanović, dok je Martina Vranjić organizator na praksi.
Predstava „Sumnjivo lice“ peti je put u Narodnom pozorištu. Praizvedba i premijera naredne postavke bile su između dva rata, 29. maja 1923. i 14. marta 1938. godine, a zatim su nove postavke igrane od 7. oktobra 1960. i 25. novembra 1984. godine.
Poznata Nušićeva komedija, koja govori o policijskom samovlašću tokom režima Obrenovića i korumpiranim državnim činovnicima u Srbiji, nastala je između 1887. i 1888. godine. Ona živopisno ilustruje policijsku vlast u unutrašnjosti i pokazuje svu njenu ograničenost i birokratsku zatucanost. Nušić se grohotom smeje birokratiji. Ona sporo misli, u njoj se život mehanizovao. Ljudi zahvaćeni njome zauzeti su svojom ličnošću, svojim interesima i profitima, te gube realan odnos prema životu i stvarnosti.
Zaplet je vodviljski i vezan za dva pisma, službeno i ljubavno. Ljubavna priča podstiče glavni zaplet i umeće se u njega u ključnim i najzanimljivijim trenucima. Nušić vešto manipuliše informacijama i postiže snažnu dramsku ironiju, najjaču u onom trenutku kada je publika više informisana od junaka, to jest kada ona zna da je kao sumnjivo lice uhapšen verenik kćeri policijskog kapetana Jerotija Pantića, Đoka. I u ovom komadu Nušić ističe vitalizam negativnih junaka jer oni uvek žele više i smatraju da im je sve dozvoljeno. S druge strane u njihovom šarmu i duhovitosti prepoznajemo nušićevski optimizam.
(danubeogradu.rs)