Izložba „Zenitistima celoga sveta“ biće otvorena u Narodnom muzeju u Beogradu od 28. decembra 2021. do 10. aprila 2022. godine.
Nova izložba „Zenitistima celoga sveta. Iz zaostavštine Ljubomira Micića u Narodnom muzeju u Beogradu“, autorke muzejske savetnice Gordane Stanišić, priređena je povodom obeležavanja sto godina od objavljivanja prvog broja časopisa „Zenit“ i pokretanja prvog avangardnog jugoslovenskog pokreta zenitizma.
U revolucionarnom zanosu pokrenutom socijalnim i kulturnim previranjima kojima je bila zahvaćena Evropa u godinama posle Prvog svetskog rata, u „borbi za čovečnost kroz umetnost“ a sa ciljem propagiranja humanizma i antiratne politike internacionalizma, Ljubomir Micić, pisac, kritičar i prevodilac, idejni tvorac i protagonista nove ideologije – zenitizma, pokrenuo je u Zagrebu 1. februara 1921. godine prvo jugoslovensko, književno-umetničko avangardno glasilo „Zenit“, kao internacionalnu reviju za umetnost i kulturu.
Reformistički karakter Zenita ogledao se, s jedne strane, na idejno-strategijskom planu – u njegovoj programskoj orijentaciji i manifestnoj retorici (izvorno levičarskog profila), u estetici kriticizma i poricanja, buntovnički provokativnog, ponekad i anarhističkog oglašavanja i ponašanja. S druge strane, ovakvoj koncepcijskoj strukturi „Zenita“ odgovarao je i radikalan iskorak u oblikovanju njegovog vizuelnog identiteta.
Slobodne montažne konstrukcije, eksperimentalna semantička i tipografska rešenja, propagandni i reklamni sadržaji… bili su imanentni srodnim avangardnim časopisima iz krila nemačkog ekspresionizma, italijanskog futurizma, ruskog konstruktivizma, suprematizma i dadaizma. Koncepcijski i vizuelno, „Zenit“ je stekao zapažen međunarodni ugled među programskim glasilima na avangardnoj sceni, a zenitizam se pozicionirao na liniju vodećih aktivističkih pokreta.
Usled Micićevih nesuglasica sa hrvatskim kulturnim poslenicima, redakcija se 1923. godine premešta u Beograd gde nastavlja dalje objavljivanje časopisa sve do 1926, kada tadašnja vlast, zbog kritičko-polemičkih stavova Micića, zabranjuje 43. broj „Zenita“. Pod sve većim političkim i socijalnim pritiscima rezignacija Micića je sve izraženija i časopis se definitivno gasi. Po ukidanju časopisa, zenitizam, prvi i najdugovečniji jugoslovenski avangardni pokret, postaje još jedna u nizu utopija avangardnih revolucija, tek mnogo kasnije i istorijski potvrđen kulturni fenomen.
Misionarska uloga Ljubomira Micića, međutim, daleko je kompleksnija od aktivističkog manifestovanja (eklektičnih) stavova zenitizma. Inicijativom Micića u „Zenitu“ je redovno promovisana nova umetnost, razmenom aktuelnih informacija i teoretskih napisa brojnih domaćih i inostranih saradnika uspostavljani su kontakti sa avangardnim umetnicima i književnicima, organizovane značajne manifestacije i izložbe u Kraljevini SHS i u inostranstvu.
Posle Micićeve smrti, odlukom Skupštine opštine Vračar, njegova bogata zaostavština (Zenit kolekcija) predata je 1980. godine Narodnom muzeju u Beogradu i Narodnoj biblioteci Srbije.
Najvredniji i najznačajniji deo zaostavštine u Narodnom muzeju čini 385 umetničkih dela, većinom radova na papiru – crteža, kolaža, akvarela, pastela, grafika, kao i manji broj slika i skulptura, originalna izdanja časopisa Zenit kao i publikacije iz Zenitove biblioteke, matrične ploče i plakati, brošure i leci, albumi i fotografije, pisma i lični predmeti Ljubomira Micića, njegove supruge Anuške i njegovog brata Branka (Micića) Ve Poljanskog.
(danubeogradu.rs)