Svetski dan napuštenih životinja obeležava se 4. aprila. Ovaj datum bi trebalo da nas podseti da svaki treći pas i mačka na planeti žive na ulici kao lutalice, bez doma.
Reč je o stotinama miliona „reponja“ koji bi sve na svetu dali da ih neko udomi i tako se okuće.
Ne postoji investicija koja nosi manje rizika i koja daje veću dobit od usvajanja kučeta ili mačeta iz nekog azila ili direktno sa ulice. Ulažete nula para, a dobijate zahvalno dlakavo stvorenje koje vam život čini lepšim.
To biće će deliti sa vama dobro i zlo u svakoj životnoj prilici i neprilici. Zato je i nerazumljiv potez onih koji u vremenima krize puštaju svoje kućne ljubimce na ulicu jer, navodno, nemaju više mogućnosti da se brinu o njima. Stvar je upravo obrnuta. Svaku krizu ćete lakše da preživite uz pomoć bezuslovne ljubavi i podrške koju vam nude pas ili mačka.
Uostalom, setite se nedavne pandemije i stalnih zaključavanja. Usvajanje ljubimaca je skoro duplo uvećano jer su ljudi shvatili da im je potreban neko ko će im iskazati iskrenu ljubav u vremenima sa previše loših vesti.
U životu sam bezbroj puta negde otišao ili se vratio sa puta, a tek u nekoliko slučajeva su oni koji su me dočekivali pokazali radost koja je bila lišena „konvencionalnih ustezanja“, već je bila neogoljena i čista, vrhunska pozitivna energija.
S druge strane, kada odem da izbacim smeće u za to određenu prostoriju u zgradi, i potom se vratim u stan (reč je o tri minuta), moj pas se raduje kao da me nije video nekoliko nedelja. Skače, vrti repom, luduje… Pomislim – šta ako bi bar nekoliko dana na ovoj planeti važio običaj da se ukućani raduju kada se neko od njih vrati kući sa posla ili iz škole.
Zamislite: sestra vas grli, otac skače po nameštaju, majka nešto peva, brat se prevrće po podu… I još, da ovaj novi običaj potraje bar tri dana. Kroz ta 72 sata dobili bismo potpuno novu planetu – bilo bi neuporedivo manje loših događanja jer bi svi dobili emotivno zadovoljenje prilikom opisanih kućnih dočeka.
Nema poente na kraju ove priče. Poenta je u svakoj napisanoj rečenici i jednom obećanju: ako posle ovog teksta odlučite da usvojite nekog dlakavog „vilenjaka“ – ja častim piće! Živeli!
Darko Dača Kocjan – rođen na datum kada se Apolo 11 vratio na Zemlju, ali deset godina ranije. Ovo mu je treća inkarnacija. U prvoj je bio hrast u Rusiji, a u drugoj zec u Portugaliji. Voli sarme i pati zbog nestašice istih. U slobodno vreme kuče ga izvodi u šetnju. Poseban talenat: nikada stvari ne završi do kra