Utorak,  
14. jul 2026.  
 

Jedan izmišljeni i jedan pravi eksperiment

Oko Beograda: Jedan izmišljeni i jedan pravi eksperiment (ilustracija: ChatGPT) Oko Beograda: Jedan izmišljeni i jedan pravi eksperiment (ilustracija: ChatGPT)
Oko Beograda: Jedan izmišljeni i jedan pravi eksperiment (ilustracija: ChatGPT)

Urađen je eksperiment. Davno, pre pola veka, u Americi.

U jednoj fabrici uklonjena je kasa iz radničke menze. Umesto nje postavljena je jedna tacna za novac. Svako ko je dolazio da jede, uzimao je šta je želeo od jela i ostavljao novac za to na tacnu. Ukoliko neko nije imao sitno, ostavljao bi krupnu novčanicu i uzimao sitniš sa tacne kao kusur.

U početku je sve bilo lepo, a onda su članovi tima koji je organizovao eksperiment iz dana u dan postajali sve tužniji. Prihod sa tacne se svakoga dana sve više smanjivao, potkopavajući na taj način veru u ljudsko poštenje. Eksperiment nije otkazan samo zato što je prema planu trebalo da traje 30 dana.

Odjednom, na kraju jednog radnog dana, na tacni se pojavio iznos koji je premašio ne samo dnevni prihod već i celokupni dug koji se nakupio tokom meseca. Ispostavilo se da su toga dana radnici dobili platu. Primivši je, ljudi su odmah i sa kamatama vratili ceo iznos duga.

Lepa priča, ali, nažalost, nije istinita, to je samo jedna popularna urbana legenda koja se intenzivno prepričava kao anegdota na društvenim mrežama. Priča ilustruje ljudsko poštenje, poverenje u zajednicu i činjenicu da ljudi ponekad varaju ne zato što su nepošteni već zbog toga što nemaju novca.

Ipak, priča o navodnom eksperimentu je postala inspiracija za nekoliko sličnih psiholoških eksperimenata sa takozvanim „kutijama za poštenje“.

Tako je 2006. godine urađen eksperiment sa „očima koje gledaju“.

Izveli su ga mladi istraživači sa Univerziteta Njukasl u Velikoj Britaniji. U univerzitetskoj kafeteriji nalazila se kutija u koju su zaposleni sami ubacivali novac za kafu i čaj. Organizatori eksperimenta menjali su sličice koje su postavljali iznad kutije. Jedne nedelje to su bili cvetovi, a druge su to bili slike ljudskih očiju koje gledaju direktno u posmatrača.

Kada su bile okačene „oči“ zaposleni su ostavljali skoro tri puta više novca. Šta reći – podsvesni osećaj da nas neko posmatra drastično povećava poštenje!

Da li treba postavljati oči iznad kutija na predstojećim izborima?