Od 18. novembra na sajtu mtv.rs objavljen je spot benda Mravi i prvi singl „Mlad čovek“.
Bend je nastao devedesetih godina u jednom beogradskom predgrađu. Članovi ovog sastava – Nebojša Anđelković (gitara), Miloš Delić (bubanj), Aleksandar Dervišević (bas), Saša Ivanović (vokal) i Nenad Tešić (klavijature) – ubrzo su naučili da sviraju kroz stvaranje sopstvene muzike.
Album „Na travi“ (Metropolis Records, 1998.), kao i koncertne aktivnosti u tom periodu, učinile su da Mravi postanu kultni bend.
Međutim, odmah po objavljivanju albuma, bend prestaje sa aktivnim radom. Posle „trinaest baksuznih godina“, sastav je pustio glas, sliku i stas. Spot za numeru „Mlad čovek“ režirao je Staša Tomić, a direktorka fotografije je Bojana Andrić. U toku je snimanje novog albuma u studiju „Underground“, kao i priprema novih video spotova.
Tim povodom, razgovarali smo sa Saletom Ivanovićem…
Zašto smatraš da je baš sad pravi trenutak za come back?
– Ništa mi ne smatramo, jednostavno nemamo drugog životnog izbora. Mi moramo ponovo da sviramo! Kada svakodnevno svedočiš razaranjima svega što si voleo, pamtio, konzumirao, smatrao za blisko, kada ono što te je gradilo, učilo, tesalo zamire i nestaje, ti nemaš drugog izbora nego da kroz reinkarnaciju sopstvenog stvaralaštva oživiš bar nešto od onoga što čini život smislenijim… Ponavljam, nije stvar volje, mi smo jednostavno morali ponovo da uzmemo instrumente u ruke
Ako ste posle prvog i jedinog albuma odmah postali kultni bend, da li se plašiš šta će biti kad objavite drugi?
– Ne plašimo se budućnosti. Biće šta biti mora. Više se plašimo da nam album ne ugleda svetlost dana, nego mogućih posledica. Pored statusa kultnog, takođe nas prati i zvanje ukletog benda… Što nije loše, ta ukletost zna i da inspiriše.
Šta se promenilo posle 13 godina u bendu, šta u Srbiji, a šta u odnosu Mravi-Srbija?
– U Srbiji se nije promenilo ništa suštinski, razoreno društvo polako i sigurno tone u besmisao svakodnevne kolotečine. Konstanta je prisutna i teško da će se pojaviti sila razrešenja. Nama ostaje samo da pevamo o tome, i kao protivteža da pevamo o ljubavi, međumikrokosmičkim situacijama, protoku vremena… Ne interesuju nas dnevnopolitičke zavrzlame, već se bavimo samo sušastvenim pitanjima i emocijama. Ceo nastajući album je u rovu. Bitke su unutrašnje i prema spoljnim uticajima. Klackamo se u kamionu ispod cirade i pitamo se šta će biti s nama kad se raziđe dim.
Šta je novo u zvuku, u izvođenju, u tekstu u odnosu na kraj devedesetih?
– Teško je tačno opisati, barem meni koji sam učesnik parade, promene u samom zvuku, ako se ista uopšte i desila. Mogu da pokušam da opišem trenutno tehničko-izvođačko stanje u bendu. Brojčano smo u manjku u odnosu na prošlost, tako da je to izvršilo direktan uticaj na sam zvuk. Trenutno funkcionišu gitara, bas, bubanj i vokal, tako da se oseća da je forma svedenija, što nam se, moram priznati, sviđa, jer to rezultira izoštrenjem zvučne slike i preciznijem usmerenju same energije. Viškova nema, sve je od presudnog značaja. Takođe smo odbacili ideju o uvođenju bilo kakvih elektronskih pomagala, duvačkih sekcija i slično. Fokusirani smo i radujemo se povratku rokenrol korenima – sirove gitare, ogromna pojačala, stari Ludvig bubnjevi velikih dimenzija, analogne gitarske pedale i mnogo energije i komunikacije. U produkcionom smislu sam način sviranja, koje je kod Mrava prilično autentično, oblikuje završni zvuk. To se zove rokenrol! (danubeogradu.rs)
Bilo bi simpaticno cuti neki sound od njih…
http://soundcloud.com/mravi-bend/mravi-mlad-ovek
ili ovo http://www.youtube.com/watch?v=dpwL0SP73qQ
zvuche simpaticno 😀
A… gde I'm je mravinjak?