Naslovna » BG svaštara » Drugi pišu » Zašto je Siniša Mali ZA „Beograd na vodi“
Siniša Mali brani Beograd na vodi

Zašto je Siniša Mali ZA „Beograd na vodi“

Posle reakcije Akademije arhitekture Srbije, gradonačelnik Beograda Siniša Mali brani projekat „Beograd na vodi“ u razgovoru za „Blic“.

– Ko i dalje ne veruje, neka prošeta Savskom promenadom. Neka se uveri kako napreduju radovi. Kao što smo dali obećanje da ćemo ga započeti, tako ćemo ovaj projekat i završiti. A, verujte, lakše je početi nego završiti.

Gradonačelnik brani projekat „Beograd na vodi“ i pred kritičarima i građanima koji i dalje ne veruju da će „maketa čuda na Savi jednog dana izrasti u velelepni grad u gradu“. Između ostalog, oštro priča i o tome „ko je kriv što je obala Save, umesto da bude biser, poslednjih 70 godina ruglo grada“.

Upozorenje Akademije arhitekture Srbije možete da pročitate OVDE, a mi prenosimo intervju sa Malim u potpunosti…

Šta ste uradili za godinu dana u Savskom amfiteatru?
– Od 1. avgusta prošle godine do 1. septembra ove srušili smo 239 objekata, 97 porodica iselili i uselili u nove stanove koje je dao Grad Beograd. Uklonili smo 54 broda. Uklonili smo i 15 kilometara pruge. Alabar nije verovao da ćemo to da uradimo u roku od pet godina. Sada mi čekamo njega sa glavnim projektima za kulu i tržni centar. Pokazali smo da obavezu koju smo preuzeli možemo i da ostvarimo. To je poruka svim investitorima.

Deo stručne javnost kaže da će visoki objekti biti „ogroman zid stereotipne arhitekture“?
– Svaki međunarodni konkurs ranijih godina podrazumevao je da u ovom delu Savskog amfiteatra budu visoki soliteri i kule. Sva rešenja na konkursu su bila slična. I svaki je to podrazumevao.

Zar je bilo potrebno da dođe strani investitor sa bismo sredili obalu?
– Pitam ja vas to isto! Posle Drugog svetskog rata imali ste ko zna koliko gradskih vlasti. Što to niko nije uradio? Demokratska stranka je bila na vlasti od 1997. Pričali su i oni o Beogradu na vodi. Zašto neko nije pomerio jedan brod, jedan objekat? Zato što nikoga nije bilo briga. Nisu radili jer nisu imali interes. Bolje je bilo da naprave sebi nešto na Vračaru, nego da se bave ovakvim stvarima.

Zar Srbija nije sposobna da sama gradi ono što će sada graditi Arapi?
– Čitao sam i takve komentare. Nije stvar u izgradnji zgrada, ovde je stvar u novom konceptu življenja u Beogradu, za koji vam treba partner koji se time bavio pre. Kada je u Dubaiju napravljena Burdž Kalifa i ostali okolni objekti, neko je to morao da osmisli. Srbija je mogla kao vlasnik da zemljište rasparča na hiljadu celina i ponudi raznim firmama, ali ovde nije pitanje pojedinačnih objekata.

Nemoguće da niko nije bio zainteresovan za tako dobru lokaciju?
– Postoji velika razlika između placa na Vračaru od pet ari, gde imate sređenu infrastrukturu i obrt novca. Ne postoji tržište u Evropi i svetu u ovom trenutku, ni godinama unazad da će neko da kupi 100 hektara zemlje, koja nije uređena komunalno i infrastrukturno, sa postojećim nelegalnim objektima. A obrt je takav da, ako hoćete da napravite dva miliona, treba vam 15-20 godina.

Da li smo zato što je sve to tako teško, pravili ustupke investitoru? Kažu da smo menjali zakone? GUP?
– Nisu menjani postojeći zakoni. Za ovaj projekat, s obzirom na značaj za Beograd i Srbiju, vlada je usvojila plan posebne namene. GUP nema veze sa projektom. Plan posebne namene je definisao da je to projekat od posebnog značaja jer samo takav projekat zakonski može da donese i eksproprijaciju.

Zašto se ugovorom garantuje stranom partneru konverzija zemljišta iz prava zakupa u pravo svojine?
– To je osnovno nerazumevanje. Zakon o planiranju i izgradnji iz 2009, a doneo ga je Oliver Dulić, definiše konverziju. Isto to definiše i novi zakon o planiranju i izgradnji. Kada napravite objekat, dobijete upotrebnu dozvolu, to zemljište ispod te zgrade se konvertuje iz prava zakupa u pravo svojine. Samo to zemljište. To važi i za Alabara i za sve investitore u Srbiji i Beogradu od 2009.

Znači, zemljište nismo prodali?
– Naravno da nismo. Najveća stvar koju smo dobili jeste to što smo dali zemljište u zakup na 99 godina, to je bila najveća borba sa investitorom. Ako za 20 godina ne sagrade ono što je plan, možemo ostatak neizgrađenog zemljišta da damo drugome.

Beograd na vodi - ilustracija

„Ne vidite šumu od drveta“…

I opozicija kaže da će partneri iz UAE centar grada dobiti u svojinu?
– Ključna stvar u ovom ugovoru, a što niko ne zna da pročita iz opozicije, jeste da je reč o „zakupu zemljišta“. Objavili smo ugovor od A do Š i nijednu argumentovanu kritiku nisam čuo. Balša Božović kaže da nije razumeo ugovor na prvo čitanje tokom noći. Kako preko noći? Ili ga čitaš ili ga ne čitaš. Zemljište nismo mogli da prodamo jer ne postoji cena, a i da smo ga prodali za bilo koju cenu, rekli bi „malo je“.

Zašto nigde nije bila prikazana vrednost zemljišta?
– Pitam ja vas koliko vredi zemljište? Kako da procenimo zemljište koje nije privedeno nameni, sa železničkom infrastrukturom, stotinama nelegalnih objekata, bez urbanizma i infrastrukture. U ovom trenutku zarađujemo nulu od tog zemljišta. Sada imamo nekoga ko hoće da uloži 3,5 milijarde evra. I mi ćemo dobiti trećinu profita investicije.

Da li investitor plaća naknadu za građevinsko zemljište?
– Naravno.

Da li je 20 godina previše za završetak projekta?
– Ovo je dobar ugovor za nas. Nemojte da ne vidite šumu od drveta. Šuma se zove razvoj Beograda, Srbije, šuma se zove da smo našli nekoga da investira dinar tamo gde su bile straćare, barake, đubre, groblje brodova. Daću vam poređenje. Za poslednjih pet godina, ukupno u Beogradu svi investitori su izgradili 45.000 kvadrata poslovnog prostora. Svi investitori! Sada kažu 20 godina je dug period da se napravi dva miliona kvadrata! To je moj komentar.

Da li ste nekada razgovarali sa domaćim arhitektama koje zameraju da je naša stručna javnost isključena iz projekta?
– Jesmo, sa Udruženjem arhitekata. Za dva dana idem na razgovor sa predsednikom SANU Kostićem. Stalno komuniciramo, međutim, oni imaju neke svoje ideje koje možemo da čujemo, ali ne moramo da prihvatimo. Gotovo je sa akademskim bavljenjem projektom koje je trajalo 70 godina.

Šta to znači?
– Domaće arhitekte su 70 godina bile uključene u razne master planove i konkurse, u kojima uvek neko pobedi i dobije nagradu i nikom ništa. To za šta su njihovi konkursi pobedili u prošlosti, za to nije bilo investitora. Za ovo što je vlada usvojila kao plan posebne namene ima investitora. Mi nismo izabrali teorijski pristup i razne izmišljene međunarodne konkurse, već realizaciju.

Hoće li biti posla za domaće arhitekte?
– Naravno, već su angažovane.

Jeste li razmišljali o saobraćaju, imaćemo 17.700 novih stanovnika?
– Sve studije su urađene, zaštita životne sredine, saobraćaj, vodovod, kanalizacija, putevi… Pa, ne bi investitor prihvatio da radi projekat bez tih studija.

Kako ćete u doba krize naći kupce za stanove čiji je kvadrat minimum 2.500 evra?
– Arapski investitor ulaže novac na osnovu svog poslovnog plana i ne ulaže jer je altruista, već da bi zaradio pare.

Hoće li gradonačelnik kupiti stan u „Beogradu na vodi“?
– Za mene je lokacija Beograda na vodi najlepša. Vrlo rado bih kupio stan da imam mogućnosti i da već nemam stan. Vrlo rado bih živeo u tom delu grada koji će imati sve ono što je potrebno za posao, rekreaciju, sport, kulturu…

Zašto Arapi nisu dali garancije

Arhitekta Dragoljub Bakić iz Akademije arhitekture Srbije odazvao se pozivu „Blica“ i postavio gradonačelniku deset opširnih pitanja. Za ovaj intervju izdvojili smo tri.

Zašto ste potpisali ugovor bez bankarskih i drugih garancija i zaštitnih klauzula?
– Šta investitor treba da garantuje kada je zemljište dobio u zakup? Da smo mu prodali zemljište, da je to njegovo pa da ga i pitamo koje su garancije da će nešto da uradi. Čak i u tom slučaju, zemljište je njegovo. Mi njemu ne dajemo ništa, samo parcelu.

Zašto ste potpisali međudržavni ugovor koji stavlja van snage sve važeće zakone Srbije?
– Nije tačno da je u pitanju međudržavni ugovor, već komercijalni. To je ugovor preduzeća „Beograd na vodi“, Republike Srbije i investitora.

Da li ste se ugovorom obavezali da zamrznete svaku dalju zakonsku regulativu u narednih 30 godina?
– Taj član, takozvana stabilizaciona klauzula, definisana je Zakonom o stranom ulaganju iz 2002, postoji i u Zakonu o javno-privatnom partnerstvu iz 2011, ušla je u međudržavni sporazum sa Rusima, skoro sva strana ulaganja posle 2002. imaju tu klauzulu. DS je pravila te zakone, desetine ugovora od 2002. imaju tu klauzulu. Ona kaže: ‘Trudićemo se da ne menjamo zakonski okvir koji sada postoji’. To je standardna klauzula koja važi za sve investitore u Srbiji.

Uređuje: Dan u Beogradu

Dan u Beogradu osnovan je 2011. godine i jedan je od najčitanijih lokalnih portala u Srbiji. Osnivač i glavni urednik je Nenad Mandić - Ah Neša.

2 komentari

  1. Pa dobro bre zasto i vi prenosite ove mentalne bljuvotine…?

  2. Smatramo da bi trebalo pročitati i Å¡ta piÅ¡e druga strana…