Poznati srpski slikar Sretko Divljan izložiće svoje radove od 4. do 27. avgusta u Paviljonu “Cvijeta Zuzorić“, Mali Kalemegdan 1.
Otvaranje izložbe pod nazivom „Prozor detinjstva“ je u četvrtak 4. avgusta, u 20 časova.
Sretko Divljan rođen je 1946. godine u Novoj Pazovi. Srednju umetničku školu završio je u Nišu, a Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu, gde je i magistrirao 1975. godine. Član je ULUS-a (Udruženje likovnih umetnika Srbije) od 1974. godine.
Do sada je imao oko 50 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu od čega barem polovinu u vodećim srpskim i evropskim galerijama. Izlagao je i na oko 80 kolektivnih izložbi, a dovoljno je podsetiti da je na najznačnijoj kolektivnoj izložbi u Srbiji – Oktobarskom salonu izlagao blizu 20 puta, po čemu je jedan od rekordera.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja – od prve nagrade mladih slikara Jugoslavije koju je osvojio sa 15 godina, do nagrade za izložbu godine u SFR Jugoslaviji koju je podelio sa Milošem Šobajićem 1990. godine za izložbu slika održanu u Kulturnom centru Beograda. Više od dve decenije radio je kao profesor u jagodinskoj Gimnaziji, a od 1995. godine kao profesor na Pedagoškom fakultetu u Jagodini, gde je bio dekan duže od deset godina, do odlaska u penziju.
Sretko Divljan je napisao desetak udžbenika od kojih je najpoznatiji „Istorija umetnosti za učitelje”, objavio jednu zbirku pripovedaka i jednu knjigu bajki koje su naišle na izuzetno topao prijem i kod književne kritike i kod čitalačke publike i režirao petnaestak predstava u Gradskom pozorištu Jagodine, Dramskom studiju Društva za kulturu „Kablovi” i studentskom pozorištu „Stanislavski”.
„Divljanizam“, stvarnost i nestvarno…
„Divljanovo slikarstvo u znaku je bujne ekspresije. Umesto podražavalačke impresionističke pikturalnosti, ili kvazimodernističkog sužavanja komunikativnog polja, ovaj slikar poseže za apstraktnom ekspresijom, ne bi li izrazio sve one gorštačke lepote vrline i podsvesne ponore, snažno psihološki nijansirajući i karakterno definišući svoje savremenike. On ne zanemaruje likovne predstave koje su izraz čovekovih emocija. Tematizuje i velike istorijsko-političke i mitološke teme, u skladu sa neoekspresionističkom poetikom. Struktura Divljanovih bojenih površina je čvrsta, kompozicija uravnotežena, a likovne predstave u svojoj osobenosti prerastaju u divljanizam. Slike ovoga slikara pomerene su u nadstvarnost, ili da budem sasvim precizan: stvarno su nestvarne.“ Tiodor Rosić, izvod iz teksta kataloga
(danubeogradu.rs)