Utorak,  
8. septembar 2026.  
 

Bilo jednom doba poverenja i razuma…

Oko Beograda: Bilo jednom doba poverenja i razuma... (ilustracija: Gemini) Oko Beograda: Bilo jednom doba poverenja i razuma... (ilustracija: Gemini)
Oko Beograda: Bilo jednom doba poverenja i razuma... (ilustracija: Gemini)

Mladi nastavnik likovnog je doživeo saobraćajnu nesreću i 40 godina je proveo u komi. Kada se napokon probudio usledile su psihološke terapije i potom mu je zajednica obezbedila radno mesto nastavnika umetnosti u lokalnoj školi.

Već na prvom času pokušao je da utiša tetoviranog đaka koji je slikovito objašnjavao drugu iz klupe sinoćne doživljaje iz striptiz bara. Na njegovo „Mir tamo“, đak ga je prezrivo pogledao i odvratio „Marš bre, odvratni matori go.naru“.

Nastavnik mu je prišao, uhvatio ga je za uvo i počao da ga uvrće. U istom trenutku učenica iz prve klupe istrčava iz učionice. Nastavnik u nekom momentu pušta uvo i počne da kod mladog probisveta traži zulufe koje je hteo da počupa, ali zulufa nema na frizuri koja se u katalogu „Za dlaku ispred ostalih“ zove „Pustoš trećeg kruga pakla“… kad, devojčica od maločas upada u učionicu sa direktorom i dve nabildovane, tetovirane gospođice koje su u teretani doktorirale na temu „zlostavljanje sredovečnih napasnika muškog pola“. One mu uvrću obe ruke i izvlače ga iz prostora škole kao uhvaćenog teroristu.

Novine sutra pišu: „Šokantno! Odvratni matori komatozni pedofil zlostavljao u školi maloletno dete i to pred njegovim drugarima iz razreda“. Studenti u blokadi tvrde da je reč o pristalici partije na vlasti. Vlast mu nudi potpuno ublaženu kaznu ukoliko izjavi da je pristalica takozvanih „blokadera“…

Pre samo četiri decenije nastavnik bi pronašao zulufe, čupao ih lagano, a onda isterao nevaljalca sa časa. Sutra bi njegovim roditeljima ispričao šta se dogodilo, oni bi mu zahvalili što je naučio pameti njihovog nevaljalog sina, a onda bi svome čedu i oni zalepili po koju vaspitnu.

Postoji mnogo stvari koje su bile potpuno normalne u 80-im godinama prošlog veka, a zbog kojih bi vas danas uhapsili, osudili i stigmatizovali.

Pre četiri decenije pušilo se u raznim čekaonicama, u javnom prevozu i na svim mogućim mestima. U ordinaciji Doma zdravlja lekar pregleda vaš rentgenski snimak pluća dok u uglu usana drži upaljenu cigaretu i lagano je pućka. Od ovakvih kontroverznih slika iz života danas su samo ostale debele doktorke koje svim pacijentima prepisuju dijete. Danas su pušači prezreni više od masovnih ubica.

Majka ostavlja kolica sa bebom ispred izloga pekare. Kolica su na 20 centimetara od stakla izloga, a na 30 centimetara od otvorenih ulaznih vrata. Lepo je vreme – nit je vrućina, nit je hladno. Majka se nalazi na metar od ulaza, čeka da bude uslužena i da odmah dođe do svoga čeda. To će se dogoditi za minut ili dva. Iako je potrebno da načini samo dva koraka do bebinih kolica, već tri dušebrižnika snimaju situaciju mobilnim aparatima. I, dok si rekao „tik tok“ eto policije, pa socijalne službe, pa tužbe zbog zanemarivanja deteta i dovođenja bebe u opasnost. Prezrivi komentari ispod video klipova na društvenim mrežama. Ljudi traže streljanje monstruma od majke.

Komšinica koja je uhvatila vaše dete da krade trešnje iz njene bašte, lupila mu je dve tri čvrge, ispričala njegovim roditeljima šta se dogodilo, a oni bi joj zahvalili i počastili je. Dete i sami kažnjavaju čvrgama malo kasnije. Bilo je to pre samo 40 godina. Doba nevinosti, međusobnog poverenja i zdravog razuma, kao i kolektivnog roditeljstva. Danas za sličnu priču… ma, smislite događaj sami.

Nekad se pucalo na svadbama. Činilo se to manje-više odgovorno. Nije baš bilo prijatno za gledanje, ali su svi razumeli taj čin. Danas za takvo ponašanje dolazi antiteroristička jedinica i hapse te, osim ako nisi kum značajne osobe iz vladajuće partije.

Nema više mališana koji očevima u bakalnici kupuju cigarete i pivo, a sebi čokoladicu „Životinjskog carstva“ kao nagradu za svoj trud.

O prodaji domaće hrane direktno iz prtljažnika automobila na ulazima u pijace nema ni govora. Nestali su i autostoperi i ljudi koji kampuju na divlje na obali mora.

Lepe priče o vremenima koja i nisu baš toliko davna, pričaju momci koji se na internetu predstavljaju kao „Sećanja na zlatna vremena“ – potražite njihove video klipove i dobro ćete se smejati njihovim zapažanjima.

U međuvremenu, jedan gušter-penzioner veli: „Nekada su ljudi povremeno uzimali neke lake droge da bi im svet izgledao zanimljiviji“. Danas ljudi često uzimaju teške opijate da bi im svet izgledao normalan.

U svakom slučaju nekad smo po ulasku u samoposlugu, uzviknuli „Daj mi 10 pakli cigareta“, a onda šapatom dodavali „i dva kondoma“. Danas u supermarketu glasno tražimo 20 kondoma, a onda šapatom i paklu cigareta… Eto!