Vlasnik indijskog kafića u Engleskoj došao je nedavno na ideju da uvede poseban cenovnik za svoj ugostiteljski objekat, koji će se odnositi samo na nekulturne goste.
On želi da nagradi pristojne mušterije, to jest one osobe koje prilikom ulaska obavezno pozdrave konobare, a zatim, prilikom porudžbine kažu „molim“ i „hvala“. Ko ne bude poštovao ova pravila lepog ponašanja platiće duplu cenu!
Mokrin – jedna lokalna kafana. Priča kaže da su svojevremeno na ovom mestu posetiocima račun naplaćivali na bazi vremena provedenog u objektu. Nekako su izračunali koliko i šta prosečan gost popije za određeni broj minuta i to je bilo merilo za plaćanje prilikom izlaska iz kafane.
San Francisko – kafe u italijanskoj četvrti – pre 30 godina. Posetiocu koji dolazi sam i seda za neki sto ponuđene su dve karte pića. Ako odabere belu to znači da je odlučio da sedi sam za stolom i u tom slučaju plaća punu cenu naručenih stvari. Ako odabere plavu kartu pića, ona ostaje na stolu kao znak da osoba koja tu sedi nema ništa protiv da još neko sedne za isti sto sa njom. Za njih važi popust na konačnom računu od 30 odsto.
Nekolicina kafea u Beogradu poziva svoje goste da isključe mobilne telefone i opušteno se druže sa svojim prijateljima uz kaficu ili neko drugo pićence. Naravno, „opuštenim gostima“ slede i popusti.
Španija – Valensija – veliki kafe. Ko donese dovoljno lepu crno-belu fotografiju koja zaslužuje da uramljena završi na nekom od zidova kafea, dobija besplatno piće.
Beograd – kafić u blizini centra grada – nekad. Svaki posetilac koji donese neku staru knjigu, ostavlja je u malu biblioteku kafića i tom prilikom plaća samo pola cene izabranog pića.
Postoje kafići koji kusur vraćaju u slamčicama i kesicama šećera, zatim oni koji organizuju kvizove i koji pobedničke ekipe nagrađuju nedeljnim popustom ili nekim sličnim stvarima. Postoje i oni koji puštaju muziku ili filmove koje donesu gosti. U nekim kafićima je ulaznica za popust hrana za pse lutalice koji ih često obilaze (ne možemo da se ne prisetimo Maze i Lunje i onog čuvenog italijanskog restorana iz ovog crtaća).
Šta je sledeće? Koju novu igru (ili eksperiment) će da osmisli neki od kafića na planeti? I da li će to biti neko beogradsko mesto?
Kao na primer ova lokacija pre nekoliko decenija…
Beograd – Stari Grad – studentski klub na jednom fakultetu. Prvi april je i akademci mogu da uđu u klub samo ako ispričaju neki vic na ulazu. Vicevi se snimaju na diktafon i kasnije puštaju preko klupskog razglasa/radija. Jedna od šaljivih priča koje se sećam odvešće nas na početak priče:
U ordinaciji psihologa čovek govori.
„Ne znam, doktore, odakle da počnem.“
„Počnite od početka.“
„Na početku sam stvorio nebo i zemlju…“
Darko Dača Kocjan – rođen na datum kada se Apolo 11 vratio na Zemlju, ali deset godina ranije. Ovo mu je treća inkarnacija. U prvoj je bio hrast u Rusiji, a u drugoj zec u Portugaliji. Voli sarme i pati zbog nestašice istih. U slobodno vreme kuče ga izvodi u šetnju. Poseban talenat: nikada stvari ne završi do kra