nedelja,  
9. februar 2025.  
 

Premijera: Kad su cvetale tikve, 24. maj

BDP - Kad su cvetale tikve BDP - Kad su cvetale tikve
BDP - Kad su cvetale tikve

Premijera komada „Kad su cvetale tikve“ Dragoslava Mihailovića, u režiji Bobana Skerlića, biće održana 24. maja na Sceni „Rade Marković“ Beogradskog dramskog pozorišta.

Prihod od ulaznica biće uplaćen u humanitarne svrhe, kao pomoć ugroženima sa poplavljenih područja.

Autorsku ekipu predstave čine scenograf Kiril Spaseski, kostimograf Tatjana Radišić, kompozitor Zoran Erić; scenski pokret potpisuje Marija Milenković, konsultant za scenske borbe je bio Jovan Jovanović, a asistent reditelja Marko Misirača.

Uloge Ljube Sretenovića – Vrapčeta/Šampiona igraju Miloš Biković i Mihailo Miša Janketić. Na sceni će biti i Danica Ristovski, Srđan Dedić, Petar Benčina, Marko Živić, Anja Alač, Slobodan Boda Ninković, Jelena Čvorović Paunović i drugi – njih više od dvadeset.

Tu su i mladi glumci različitih beogradskih Akademija, kao i deca iz Škole glume Nenada Nenadovića. Izuzetnu logističku podršku projektu u pripremi ansambla dao je Bokserski klub „Radnički“.

Vanvremenska predstava

(Napisala: Maša Stokić) – Drama „Kad su cvetale tikve“ Dragoslava Mihailovića koliko god da je dvojako svedočanstvo povesnih socijalno-političkih previranja iz nedavne prošlosti, toliko je iznad svega upečatljiva, snažna i onespokojavajuća intimna priča o rastegljivosti granica ljudskosti i morala.

Univerzalnu, gotovo arhetipsku, temu o prevazi osećaja potrebe za odbranom sopstvene časti i dostojanstva nad nametnutim, svepritiskajućim, ali opšte prihvaćenim društvenim normama i zakonima (koje itekako zavise od istorijskog trenutka i poretka), Mihailović postavlja u radikalno dramaturški defragmentisane i na prvi pogled lokalno-političke okvire (komunistička diktatura, Rezolucija Informbiroa, Goli otok), dajući tako „Tikvama“ vanvremensku notu.

Koliko je krajem šezdesetih godina ova drama (kao i roman, uostalom) delovala jeretično u vaspostavljenoj hijararhiji u pokušaju otvaranja novih sloboda govora i mišljenja, te bila proglašena za „subverzivni“ akt u podrivanju postojećeg i uvreženog sistema, načinjala tabu teme golootočkih stradanja i surovo nasilnog uvođenja uniformnosti i poslušnosti; toliko ona danas dotiče pre svega intimnom ispovešću glavnog aktera i svedoka minulog doba, Ljube Vrapčeta o sudbinskom tragizmu jednog vremena u kome pojedinac čvrstih moralnih postulata nikako nije mogao da opstane čistih ruku.

Uostalom, sudbina junaka koji se od proste, pravedne duše pod pritiskom okolnosti/sistema pretvara u hladnokrvnog ubicu osvetnika, tema je koja se provlači od antičkih vremena, preko Šekspirovih dela, do današnjeg trenutka. Ono što je Mihailovićev pomak svakako je ostavljena mogućnost slobode izbora kazne: Ljubu Vrapčeta neće sustići ni gnev Bogova, ni ljudski zakoni. On odlazi u dobrovoljno izgnanstvo, lišen kontakta sa sopstvenim korenima i nasleđem, a njegova kazna je u užarenu nostalgiju pretočena griža savesti. Tako i baš zato on postaje „junak našeg doba“.

Reprize: 5, 6, 7, 16. i 17. jun. (danubeogradu.rs)