Svako od nas zna bar neki detalj mita o Narcisu, i da „biti narcis“ nije popularno, ni dobro. Postoji, uslovno rečeno, i zdrava strana narcisoidnosti, a ravnoteža može pomoći da se u nekim danima u Beogradu osećamo bolje.
Podsetimo najpre na starogrčku priču koja ima različite varijante i jednu poentu – Narcis je bio mladić izuzetne lepote koji se, videvši svoj odraz u vodi, toliko zaljubio u sebe da je na kraju, potpuno opčinjen i nesvestan bilo čega drugog, stradao. Na tom mestu je, po legendi, procvetao narcis – nežan beli cvet koji nas opominje kako prolaze samozaljubljene osobe.
Narcisoidnost, narcizam ili narcisizam, kao veoma prepoznatljiva i ne tako retka osobina, iz mita prelazi u psihologiju, a Sigmund Frojd pokušava da, bar donekle, definiše njene granice – kod deteta je narcisoidnost normalna i pomaže mu da odvoji sebe od drugih, dok je kod odraslih – poremećaj, kaže Frojd.
Sve psihološke pojave i osobine, na sreću, nisu „crno-bele“, kakvim ih laici predstavljaju.
Negativna verzija narcisoidnosti je intenzivan i trajan problem, koji pogođena osoba često ne prepoznaje kao poremećaj, a on ipak remeti mentalno zdravlje i odnose sa drugima.
Precenjivanje značaja svojih postupaka i vrednosti, uz nedostatak empatije, jedna je od negativnih manifestacija narcisoidnosti, sa kojom se povezuje bes što drugi „moju važnost ne priznaju“, zavist i mržnja ukoliko se pojavi konkurencija…
„Megalomanska“ nastojanja da se izdvoji, neadekvatni načini da privuče pažnju po svaku cenu, samohvalisanje, potcenjivanje osoba u okruženju, čak i izrabljivanje, mentalno „zlostavljanje“ drugih… produbljuju jaz i udaljavaju „narcisa“ od stvarnosti.
Pa šta onda, u svemu navedenom, može biti dobro?
Odgovor je da ni suprotno ne valja, ali najpre proverite da li ste narcis i pokušajte da promenite ono što se promeniti može.
Da li ste narcis?
Razmislite kako biste odgovorili na sledeća pitanja:
- Da li „čujete“ samo svoje argumente, da li razmišljate samo o svojoj zabrinutosti, osećanjima?
- Koliko često i koliko ozbiljno slušate sagovornika, partnera, prijatelje i stavljate se u pozicije sa kojih oni govore?
- Koliko često pričate o događajima iz svoje prošlosti, „poukama“ i obrtima koje potežete kao argument da pokažete da ste uvek u pravu?
- Da li i za koliko pravila smatrate da ona jednostavno „ne važe za vas“, od čekanja u redu do izbegavanja propisa?
- Da li tumačite brigu drugih za vašu dobrobit kao kritiku?
- Da li uvek, kad se posvađate ili prekinete odnose, mislite kako je to bilo zbog drugog, a ne zbog vas?
- Koliko često ne možete da se kontrolišete i ispoljavate bes?
Ova pitanja vam mogu pomoći i da procenite osobe iz svoje okoline. Možda su oni „narcisi“, koji bi trebalo da se potrude da promene svoje ponašanje… Bilo o kome da je reč, više opuštanja, razumevanja, ljubavi, otvorenosti, osmeha… nije na odmet.
***
Za prolećno uživanje u danima u Beogradu, onim danima kad se, do sledeće sezone, opraštamo sa narcisima u cvetu, prepoznajte svoju narcisoidnost.
Korigujte je, ali i volite sebe (i svoj lik u ogledalu).
Samopštovanje, osećanje sopstvene adekvatnosti, ispunjenosti, ponos zbog dobrih dela, postignuća, njihovo deljenje sa drugima… je zdrava strana ekstrema koji pežorativno zovemo – narcis, a stručno – narcisoidnost.
(danubeogradu.rs)