Smrdibube opsedaju Beograd već godinama, ali čini se da su ovog leta, ove jeseni, tj. Miholjskog leta baš preterale u druženju sa Beograđanima.
Naročito ovih dana ih ima previše jer traže topla mesta na kojima će da prezime. U nedostatku drveća, osećaju toplotu iz naših domova pa uleću kroz prozore i traže zaklone.
Leto je bilo toplo i vlažno, pa je to i osnovni razlog što su se razmnožile u neodgovarajućem broju za stanovnike Beograda pa i cele Srbije.
Evropom se već godinama širi invazivna vrsta Halyomorpha halys.
Ove smrdibube su stigle iz istočne Azije, a u Evropi su prvi put primećene u Lihtenštajnu 2004. i u Švajcarskoj 2007. U međuvremenu se se proširile po celom kontinentu. U mnogima gradovima su prezimile, a to znači da su se sasvim odomaćile. Smrdibube zovu i „smrdljivi martini“.
Smrdibube nisu opasne, ali…
Ove bube nisu opasne za ljude ali mogu da budu opasne za poljoprivredu pošto se hrane biljnim sokovima.
Smrdibube ne grizu ljude, ali u samoodbrani ispuštaju neprijatne mirise koji mogu da se zadrže satima.
Njihove izlučevine mogu biti toksične i mogu da izazovu alergije. To može da bude nezgodno za vlasnike kućnih ljubimaca, jer se događa da mačka ili pas progutaju neku smrdibubu a onda najčešće dođe do povraćanja.
Obično se „smire“ kad se temperatura spusti ispod nule.
Najbolja odbrana je mreža na prozoru i na vratima od terase, ali i tada neka prođe. Upućeni tvrde da smrdibube odbija miris mente, naftalina i belog luka. Ne ubijajte ih i ne usisavajte upravo zbog neprijatnih mirisa.
Originalni tekst preuzeli smo sa Domino magazina.