Autor slikovnice Tri želje mačka Miška (Kreativni centar), Milovan Mračević, s mnogo simpatija priča priču o lakomislenom i uobraženom mačku.
Na svakoj stranici on ga iznenađuje nekim novim i neočekivanim preokretom priređujući deci tako mnogo smeha i zabave i ujedno im prenoseći lepu i plemenitu poruku – da je u životu važno da budemo ono što jesmo i da cenimo ono što kod kuće imamo. Posebno ako je to što imamo ljubav porodice i prijatelja.
Mačak Miško živeo je u jednom malom i mirnom vojvođanskom selu. Tu su ga svi mazili i pazili, a ponajviše gazda Bora, koji ga je voleo kao rođenog sina. Ali našem Mišku to nije bilo dovoljno i stalno je maštao o uzbudljivom životu, punom avantura. A onda se pojavila čarobna mišica i ponudila da mu ispuni tri želje…
Šaljiv duh slikovnice Tri želje mačka Miška, namenjene predškolcima i mlađim osnovcima, prate podjednako vesele i razigrane ilustracije Mladena Anđelkovića, u kojima će uživati i deca i odrasli.
U razgovoru s piscem Milovanom Mračevićem dotakli smo se teme ove priče, ali i njenih najvažnijih poruka.
Kako ste došli na ideju za ovu knjigu?
– Jednom prilikom dok smo porodično putovali automobilom od Beograda do Bele Crkve u Banatu, odakle je moja supruga, izmislio sam priču o vojvođanskom mačku kako bih mojoj ćerki Ani i njenoj školskoj drugarici Seleni učinio putovanje zabavnijim. Ana je mačka nazvala Miško. Pošto im se priča dopala, napisao sam je, doradio i pročitao njihovom odeljenju u Osnovnoj školi „Drinka Pavlović“. Priča se svidela i Aninim drugarima i učiteljici, te sam je poslao Kreativnom centru.
O čemu ova slikovnica govori?
– To je priča o razmaženom mačku Mišku koji živi jednim ušuškanim, lagodnim životom u seoskom domaćinstvu, gde ga maze i paze ne samo njegov gazda Bora već i sva seoska deca. Miško nije svestan toga da živi kao pravi car, već mašta o tome da postane neko veliki i značajan. U avanturi koju proživljava kroz ostvarenje svoje želje on uviđa kakve sve opasnosti vrebaju u svetu izvan doma u kojem živi, koliko je teško doći do hrane koju on svakodnevno dobija bez napora i truda, kao i to da nije lako naći prave prijatelje.
Šta vam je bio najveći izazov, a u čemu ste najviše uživali?
– Priču sam smislio u hodu, bez napora. Najveće uživanje je bilo pisati o mačku, pošto mnogo volim mačke, dok mi je izazov bilo pisanje na srpskom, jer mi je maternji jezik engleski.
Diplomirali ste istoriju, bavili se dramaturgijom – kako ste se našli u ulozi pisca za decu?
– Iako sam već godinama hteo da napišem pozorišni komad za decu, nisam imao inspiraciju. Ova priča je nastala spontano. I ja sam iznenađen time da postoji.
Koju ste poruku želeli da prenesete deci ovom pričom?
– Prvobitni cilj je bio da ih zabavim, a ne da prenesem neku poruku, ali se ispostavilo da priča sadrži i neke važne poruke, kao, na primer, to da je ljubav porodice i prijatelja najveće blago.

Slikovnica je posebna forma knjige u kojoj je ilustracija podjednako važna kao i tekst. Ovim povodom razgovarali smo i sa ilustratorom Mladenom Anđelkovićem.
Kako je tekao rad na slikovnici Tri želje mačka Miška?
– Već prilikom prvog susreta s tekstom priča mi se dopala, što mi je olakšalo ilustrovanje. Pravo je uživanje bilo vođenje mačka Miška kroz sve situacije i dogodovštine, a najveći izazov je bio oživeti likove i dati im prave karaktere.
Šta vam se najviše dopalo u tekstu Milovana Mračevića i šta vam je bilo najzanimljivije za ilustrovanje?
– Slikovnice nas na edukativan i zanimljiv način dovode do ključnih životnih vrednosti. Ideja koja mi se najviše svidela u tekstu Milovana Mračevića jeste želja mačka Miška da se vrati svom starom životu. Mačak Miško shvata da ne treba da živi tuđe želje i živote, već da pronađe smisao u sopstvenom. Najzanimljivije za ilustrovanje mi je bilo da pitomog vojvođanskog mačka predstavim i u formi divlje mačke a da se opet prepozna njegov karakter. Nadam se da sam uspeo u tome.
Po čemu je specifično ilustrovanje knjiga za decu i mlade?
– Ilustracije su značajan deo knjige i vrlo često ih pamtimo celog života. U zavisnosti od toga kojem je uzrastu knjiga namenjena, ilustrator ili samo „oslikava“ tekst ili ga, vrlo često, postavlja tako da podstiče čitaoca na to da mašta i sam gradi svoju kompletnu sliku.