Devojka je rano ustala, doručkovala je, spremila se i krenula na fakultet – toga dana bio je ispit. Majka je za njom prosula kofu vode.
– Zašto to radiš? I kada sam kretala u školu, pa onda kad sam išla na maturu, pa za vozački ispit…
– To je za sreću, odgovori joj majka, i tvoja baka je to meni radila!
Tradicija ili porodična navika? Ne znam, ali znam sledeću priču…
Dve cimerke kuvaju viršle.
Prva uzima svaku viršlu, odseče po komadić sa oba kraja i stavlja ih u šerpu da se kuvaju. Pita je ova druga:
– Što sečeš viršle sa oba kraja i tako ih kuvaš?
Zbunjena, ova joj iskreno odgovori:
– Uf, nemam pojma, moja mama uvek tako radi!
Za vikend, devojka ode kući pa upita majku:
– Mama, reci mi zašto, kad kuvaš viršle, uvek odsečeš krajeve?
Mama se zbuni i reče:
– Pa, moja mama, a tvoja baka je uvek to radila.
Onda devojka upita i baku koja je sa njima živela i ispalo je da je to neka vrsta porodične tradicije jer je i prabaka, koja je sada smeštena u starački dom, takođe pre kuvanja odsecala krajeve na viršlama! Devojka odluči da poseti prabaku u domu, rešena da razjasni misteriju sa viršlama! Prabaka se oduševi posetom. Vreme je prolazilo u priči i u jednom trenutku devojka upita:
– Reci mi, nano, zašto se pre kuvanja moraju odsecati krajevi na viršlama?
Prabaka zaćuti, pogleda je i reče:
– Šta? Još uvek niste kupili veću šerpu?
Imate li neku porodičnu naviku koja je lagano prerasla u tradiciju? Da li su vam neke tradicije prešle u naviku i više ne obraćate pažnju na detalje koji su u vezi sa nastankom i smislom tih tradicija?
Ako niste sigurni da imate dobar odgovor, potražite ga u sledećoj maloj priči…
U porodici Subotić svaki sin koji se rodi dobija ime Nedeljko. Kasnije će mu, u školi, drugari iz razreda dati nadimak Vikend. I tako već decenijama…
Darko Dača Kocjan – rođen na datum kada se Apolo 11 vratio na Zemlju, ali deset godina ranije. Ovo mu je treća inkarnacija. U prvoj je bio hrast u Rusiji, a u drugoj zec u Portugaliji. Voli sarme i pati zbog nestašice istih. U slobodno vreme kuče ga izvodi u šetnju. Poseban talenat: nikada stvari ne završi do kra