Četvrtak,  
12. februar 2026.  
 

Jedno pitanje i jedan vapaj

Oko Beograda: Jedno pitanje i jedan vapaj (ilustracija: Gemini) Oko Beograda: Jedno pitanje i jedan vapaj (ilustracija: Gemini)
Oko Beograda: Jedno pitanje i jedan vapaj (ilustracija: Gemini)

Film prvi – radnja: Našoj planeti preti katastrofalan scenario – totalne poplave u kombinaciji sa zemljotresima. Jedini način da se bar delić čovečanstva spase su ogromni svemirski brodovi.

U njih nekoliko izgrađenih može da stane desetak hiljada izabranih koji će posle kataklizme nastaviti ljudsku vrstu…

Film drugi – radnja: Opšti je nuklearni rat na planeti. U nekoliko ogromnih skloništa na raznim delovima Zemlje, sklanjaju se odabrani ljudi koji treba da prežive apokalipsu i potom ponovo ožive civilizaciju…

Postoji i film treći i četvrti i peti i… U svima sličan scenario.

Postavlja se pitanje: koji će ljudi biti odabrani za preživljavanje katastrofe i kasniju obnovu ljudskog roda? Trebalo bi da to budu one osobe koje poseduju kvalitete koji su neophodni za preživljavanje i potonje aktivnosti.

Onaj ko veruje novinarima, pokušaće da među onima koji su najprisutniji na stranicama internet prezentacija raznih medija, pronađe odabrane osobe o kojima govorimo.

Glumci? Teško. Možda jedan u hiljadu odabranih. Stolari – da, potreban je veći broj ljudi ovog profila.

Manekenke, starlete i slične pripadnice lepšeg pola – NE, NE i NE.

Medicinske sestre? Da, naravno. Veći broj njih.

Kriminalci, biznismeni… Ne, naravno da ne. Oni koji odgovaraju ovom profilu i provuku se u zaštićene prostore, trebalo bi da budu što pre eliminisani od strane onih koji su svoje mesto zaslužili neophodnim znanjem.

TV voditeljke? Ma kakvi. Higijeničarke koje znaju da enterijere održavaju čistim – da, nekoliko njih su više nego dobrodošle.

Novinari? Možda jedan ili dva na hiljadu odabranih. Ali su zato pisci, istoričari, geografi, filozofi, psiholozi i sociolozi potrebni obnovi ljudskog društva i to u dogovorenim količinama.

Političari? Da li bi neko glasao za njih? Nikako. Možda jedan u dve hiljade odabranih i to neki koji je najbliži viziji poštenog i mudrog političara. Ali, matematičari, fizičari, biolozi, geolozi, astrofizičari, hemičari poželjni su u većem broju. Kao i programeri, elektrotehničari, mašinci…

Sportisti? Ne, čak ni vrhunski nisu potrebni među odabranima. Možda tek jedan ili dva profesora fizičkog vaspitanja da se ne zaborave neke telesne vežbe restartovanog društva. Kao i nekolicina onih koji su obučeni vojnim veštinama.

Astrolozi? NE! Kuvari? DA! Ljudi iz vrhova raznih političkih partija? NE, NE i NE! Ali nekoliko pravnika i jedan do dva ekonomista – može. I meteorolozi – oni su ljudi za sva vremena.

Pevačice i pevači popularne muzike. Nikako! Ali nekoliko etnomuzikologa, osoba sa školovanim glasom i određeni broj instrumentalista – DA!

Stend ap komičari? Baš i ne. Ali nekoliko scenarista, humorista, montažera, snimatelja i režisera – da. Baš kao i biliotekari i arhivari. Vlasnici i direktori medija, bankari, menadžeri velikih sistema? Sasvim nepotrebni. PR menadžeri. isto. Ali, učiteljice, razne zanatlije i krojači, vatrogasci – veoma poželjni.

Sportski navijači? Dileri droge? Ne, naravno da nisu potrebni. Lekari? Naravno da jesu! I to pre svega oni koji imaju široko znanje o medicini. Potrebni su i farmakolozi i travari i poljoprivrednici i najbolji poznavaoci flore i faune. Naravno, i obavezno – veći broj umetnika.

Ovo nabrajanje bi moglo da potraje još najmanje stotinak redova u kojima bismo korisne članove društva odvojili od psihopata, sociopata, egzibicionista, beskorisnih osoba i nemoralnih ličnosti koje ne mogu da doprinesu opisanoj obnovi ljudskog društva. Ali, već sad je jasno da su glavne i najveće prostore u medijima zauzeli upravo oni koji predstavljaju parazitski ili malo koristan deo zajednice.

Dakle, kako se zovu mediji koji društveni šljam, beskorisne ili blesave i nesposobne ljude unapređuju u poznate ličnosti? Ovo nije pitanje. Ovo je više vapaj.