Kako kažu enciklopedije, Rakina bara u Sremčici je najveće i najpoznatije kraško jezero u Šumadiji. Nekim davnim urbanističkim planovima, predviđeno je da Rakina bara zajedno sa Adom Ciganlijom i Košutnjakom, predstavlja objedinjenu turističku ponudu Čukarice.
Do Rakine bare najlakše se stiže ako se u centru Sremčice, posle pijace, skrene levo, prema školi; a onda uzanim uličicama nizbrdo. Nema oznaka, pa su meštani najbolji ‘putokaz’ za Rakinu baru.
Kako pričaju stanovnici Sremčice, Rakina bara je bila jedno od malobrojnih romantičnih mesta gde su dolazili ne samo stanovnici Sremčice već i mladi parovi iz centra grada. Voda u jezeru je bila toliko čista da se mogao videti svaki kamenčić na dnu. Obala je bila peskovita, a mulj se mogao naći samo na sredini jezera pa je Rakina bara bila jedinstveno kupalište. Meštani su mrežama hvatali šarane teške i po pet kilograma a do početka osamdesetih godina na jezeru su se održavala i ribolovačka takmičenja.
Kako tvrde zvanični podaci, ovo kraško jezero je dugo 180, široko 110 m, a duboko oko 2 m. Vodom se snabdeva od padavina kao i sa dva izvora u blizini i jedino je prirodno jezero Beograda. Nažalost, u enciklopedijama se svašta može pročitati… Danas se sve promenilo.
Prepuštena nemaru vlasti i aljkavosti pojedinih ljudi iz kraja, Rakina bara je počela da propada, sve do ivice odumiranja. Danas je dubina vode jedva jedan metar. Još se u bari može videti poneka zmija, zalutala patka pa čak i ribolovac… Ipak, ukoliko se hitno nešto ne preduzme, sve su šanse da će se Rakina bara pretvoriti u otvorenu septičku jamu. Takođe, voda se drenira kroz pukotine zemljišta blizu izvora, potkopava tlo nad barom i stvara klizište koje preti da zatrpa jezero.
Kada sam se iz grada, sa malom decom, doselila u SremÄicu videla sam koliko se malo ulaže u prigradska naselja. Infrastruktura i do danas nula, a naselje je prelepo. Ja sam u starom naselju, Gorica, a nedaleko od nas, ispod lokalnog groblja silazi se do Rakine bare. Moram da Vas ispravim u vezi sa ribolovaÄkim takmiÄenjima – ona su se održavala i krajem devedeseti, a koliko ja znam i posle 2000- godine. Jedan Äovek, fotograf Dejan, ako se dobro sećam, okupljao je decu i iÅ¡ao sa njima na ribolovaÄka takmiÄenja. Tada je Rakina bara joÅ¡ na neÅ¡to i liÄila. I moj sin, pre skoro petnaestak godina, tu je uÄio da peca. A ja sam sa kćerkom iÅ¡la da berem bambuse. To je jedino prirodno jezero koje je uniÅ¡teno. OpÅ¡tina ÄŒukarica je neodgovorna i prema SremÄici i to za osnovne stvari. kanalizaciju, deÄja igraliÅ¡ta, salu za fiziÄko (koju Å¡kola DuÅ¡ko Radović joÅ¡ nije dobila), Dom zdravlja za oko 25.000 stanovnika koji nema specijaliste – osim ponekog zubara ili ginekologa. Tuga. A SremÄica je eko zona i prelepa je, naroÄito u proleće kad sve cveta. Ovde živim, ali ako mi se ukaže prilika moraću bliže gradu. Pozdrav za Vas i trud koji ulažete za obogaćivanje sajta i informacije koje su vrlo korisne.