Preminuo je Fidel Kastro. Devedesetogodišnji kubanski vođa revolucije, popularni El Komandante, slavljen i osporavan, bez sumnje je jedan od političara koji su obeležili dvadeseti vek.
Iako je gajio simpatije i poštovanje prema Jugoslaviji, Kastro je našu bivšu domovinu posetio samo dva puta, a Beograd jednom, i to posle Titove smrti.
Ali, krenimo redom, i pomenimo ovom prilikom i Fidelovog saborca, lekara i vojnika, najpoznatijeg svetskog geriljerosa Če Gevaru, koji je takođe kao izaslanik nove Kube boravio u Beogradu.
Kubanska revolucija, organizovana i vođena od 1956. godine, imala je veliko finale 1. januara 1959. godine. Toga dana Fulgensio Batista, koji je na vlast došao protiv izborne volje građana vojnim pučem, beži iz zemlje, a dan kasnije u Havanu ulaze dve kolone ustanika. Na čelu jedne od njih je najbliži saradnik komandanta Fidela Kastra – Argentinac Ernesto Če Gevara.
Već u julu na Kubu kao podrška stiže prva zvanična jugoslovenska delegacija, a mesec dana kasnije u Jugoslaviji je, u ekonomskoj „Misiji dobre volje“, upravo Če. Ostalo je zabeleženo da je boravio tri dana u Beogradu, a zatim i na Brionima.
Prenoćio je dve noći u hotelu „Metropol“, gde je 12. avgusta organizovan svečani ručak, posetio Beogradski sajam knjiga (u avgustu!) u poznatom „izdanju“ – zelenoj uniformi i čizmama. Sa Josipom Brozom je razgovarao o odnosima dve zemlje, a u pauzi o ekskluzivnim kubanskim Cohiba cigarama. Iste godine otvorene su ambasade u Beogradu i Havani.
Složeni odnosi u složenim okolnostima
Na prvoj konferenciji Pokreta nesvrstanih 1961. godine u jugoslovenskoj prestonici Kubu je predstavljao predsednik Osvaldo Dortikos Torado (Fidel Kastro je u to vreme bio premijer).
Usledila je 1962. godina i poznata kubanska raketna kriza, najopasniji međunarodni incident u savremenoj istoriji. Tito je podržao Fidela Kastra, ali dobri odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama, ipak, nisu bili dovođeni u pitanje.
Odnosi Kube i Jugoslavije počivali su u velikoj meri na komunikaciji Tita i Kastra, koja je, iako postoje spekulacije o dogovorenim „nesporazumima“, realno imala svoje uspone i padove.
Temperamentni El Komandante tek 6. marta 1976. godine prvi put dolazi u Jugoslaviju, i to na Brione. Analiza strategije Pokreta nesvrstanih bila je jedna od tema za razgovore, ali i razmimoilaženja, koja kulminiraju u Havani 1979. godine.
Toliko, da Fidel Kastro ne dolazi u Beograd na poslednji ispraćaj dugogodišnjeg prijatelja, godinu dana kasnije.
Jedina poseta Beogradu, tada predsednika Državnog saveta i Saveta ministara Republike Kube i prvog sekretara CK KP Kube Fidela Kastra trajala je tri dana, od 12. do 14. septembra 1986. godine.
Domaćin mu je bio predsednik Predsedništva SFRJ Sinan Hasani. Kastro je naveo da je doživeo toplo gostroprimstvo, kojeg će se uvek sećati…
Za kraj, evo citata iz govora koji je jednom prilikom održao El Komandante, možda i najinteresantnijeg.
„Započeo sam revoluciju sa 82 čoveka. Kada bih to morao ponovo da uradim, otpočeo bih je sa 10-15 ljudi, i apsolutnom verom. Nije važno što ste mali ako imate veru i plan za akciju“. (danubeogradu.rs)
Kljuc – plan za akciju. Covek koji je imao jasnu viziju, zato ime nikad nece umreti.