Kažu da se zima najlepše može doživeti na planini i na vojvođanskim salašima. Vojvodina, istina, neće uspeti da vam dočara planinsku zimu, ali široka prostranstva vojvođanske ravnice kriju dvadesetak oaza mira i očuvane tradicije predaka.
Za one koji nisu sigurni šta je u pitanju, salaš je imanje sa starom panonskom kućom, ekonomskom zgradom i obradivim zemljištem. Ipak, u potrazi za najboljom definicijom salaša, shvatila sam da je najbolje ne ograničavati ga ničim, pa čak ni definicijom.
Toplina salaša u vojvođanskim zimama može se osetiti samo prisustvom, zato vam preporučujem da ove zime odaberete makar jedan salaš i pokušate sami da pronađete najbolji opis onoga što ste tamo doživeli.
Kako bi tura bila potpuna i kako bi domaći, ali i strani gosti bili u prilici da upoznaju Vojvodinu, neophodno je salaše smestiti u širi kontekst, a to se najbolje može učiniti posetom Novog Sada i Subotice, u blizini kojih su salaši mahom smešteni.
Novi Sad, grad koji znamo, a ne poznajemo
Novi Sad je nezaobilazna destinacija kada je u pitanju domaći turizam kako zbog svoje veličine, lepote i istorije, tako i zbog njegovog kulturnog značaja. Ipak, iako ga mnogi znaju, većina ga ne poznaje. Shvativši ga olako i ne raspitavši se o njegovoj istoriji, legendama kojima obiluje, ostaćete uskraćeni za jedan poseban doživljaj.
Verska i nacionalna tolerancija po kojoj je Novi Sad poznat seže od samih početaka i nastanka ovog vojvođanskog grada koji ima 26 nacija i četiri službena jezika. Nekoliko lokacija u Novom Sadu morate obavezno posetiti, a ovo su neke od njih…
Srpsko narodno pozorište – „mezimče“ Novosađana
Borba za osnivanje Srpskog narodnog pozorišta je bila veoma žustra. Pozorište je napokon osnovano sredinom 19. veka, iako današnja zgrada potiče iz osamdesetih godina prošlog veka.
SNP je u narodu bilo mezimče, nekoliko puta je menjalo lokaciju dok se konačno nije preselilo u današnju zgradu.
Prva glumačka trupa je nastala u krugu porodice jednog sveštenika iz Bečeja. Braća i sestre iz familije su bili prvi glumci, kojima su se kasnije priključili i njihovi muževi i žene. Bili su jako cenjeni u gradu, pa je veliki broj ulica dobio imena po njima.
Knez Mihailo je iz Beograda došao u SNP i oduševljen njihovim talentom mnoštvo glumaca odveo u Beograd gde je osnovao Narodno pozorište. Svake godine, u SNP se organizuje Sterijino pozorje koje ima dugu tradiciju.
Centralni gradski trg – Trg slobode
U Novom Sadu se održava više od 200 različitih manifestacija, od kojih se veliki deo organizuje upravo na Trgu slobode.
Najlepša građevina u ovom delu grada je Gradska kuća. To je mesto gradske administracije i gradonačelnika, ali je njena namena menjana tokom istorije. Ispred Gradske kuće nalazi se spomenik Svetozaru Miletiću, veoma važnoj istorijskoj ličnosti za ovaj grad.
Prekoputa Gradske kuće i spomenika nalazi se najpoznatija katolička bogomolja u Novom Sadu. U pitanju je građevina koju svi znamo kao katedralu u centru. U pitanju je zapravo crkva imena Marijinog, koju Novosađani zovu katedralom, iako to nije po statusu, jer je u Subotici sedište biskupije.
Đerđ Molnar koji je projektovao ovu velelepnu bogomolju, učinio je to besplatno kao poklon gradu. Pored katedrale, sa leve strane, nalazi se tzv. Kuća olovnog vojnika, na čijem vrhu se nalazi olovni vojnik. U prizemlju zgrade nalazi se restoran „Atina“ koji je nekada bio prva poslastičarnica u gradu koja je služila originalne bečke poslastice od kojih su se neke zadržale i danas širom Novog Sada.
Prilikom obilaska Novog Sada svakako bi trebalo posetiti „najvišu tačku“ ovog grada, kako je iz šale nazivaju sami Novosađani, a to je Miletićeva ulica. Tu su i Zmaj Jovina i Dunavska ulica, koje kriju svoje priče i legende. Izlazeći iz Dunavske ulice, nećete moći odoleti Dunavskom parku sa jezercetom.
Turistička organizacija Novog Sada je ove godine organizovala besplatne promo ture obilaska grada. U pitanju su četiri ture od čega dve ture gradskim jezgrom i tvrđavom i dve temaske ture „Novi Sad iz ženskog ugla“ i „Novi Sad iz jevrejskog ugla“.
Salaš 137 – prvi moderni salaš sa tradicijom

Dok još ulazite na salaš videćete široka prostranstva, oranice i ljupko imanje koje osvaja. Oaza prirode, spokoja, romantičnog, a opet realnog seoskog života je upravo ono što pruža ovaj salaš star više od 230 godina.
Ispred samog objekta nalazi se dugačak drveni sto na kom su često izložene mnogobrojne đakonije, dok se širi opojan miris kobasica sa roštilja, koje se peku pred vama. Dok čekate kobasice, možete se provozati kočijom oko imanja kroz deo salaša.
I pored niskih temperatura i čestih vojvođanskih vetrova, zimska vožnja kočijom predstavlja jedan nezaboravan doživljaj koji ćete želeti da se nikada ne završi. Ipak, pošto izađete iz kočije, možete prošetati imanjem i maziti konje u ergeli. Nakon duženja sa konjima, ručak ili večera su spremni, a onda počinje nova avantura…
Ulazite u restoran i igra vojvođanskim salašarskim ukusima može da počne. Gulaš, paradajz čorba (od pravog paradajza), teleća čorba, mućkalica samo su neka od jela sa bogatog jelovnika. A nakon obilnog obroka, stiže poslastica.
Rezanca sa makom o kojima Đole Balašević peva, a koja čine neizostavan deo božićne trpeze Vojvođana, zvuče odlično, zar ne?
A kada dođe veče, sa njim dolaze i tamburaši da upotpune užitak. Ukoliko vino i tamburaši učine svoje, pa je povratak kući i nije najbolja opcija, salaš ima nekoliko tradicionalno opremljenih soba u kojima možete prenoćiti.
„Ideja je bila da taj duh salaša prenesemo u 21. vek. Kada sam odlučio da kupim salaš, prijatelji iz Novog Sada su mi rekli da sam lud, jer ko će ići na salaš, jer su svi odatle pobegli od teškog života. Srećom, nisu bili u pravu“, kaže vlasnik salaša Aleksandar Samardžija.
Vinarija Brindza i restoran Capriolo u Bačkoj Topoli

Vinarija pripada rejonu Telečka. Zemlja sadrži oko 60% kreča što utiče na sam sastav vina. Od 14 hektara vinograda u posedu vinarije Brindza, dva hektara čini merlo i jedan hektar šardone, dok se ostalih jedanaest hektara nalazi nešto dalje, ka Somboru.
Zasađene su odabrane sorte klonske selekcije poznatog proizvođača Raušedo VCR: Chardonnay, Sauvignon Blanc, Pinot Blanc, Rajnski Rizling, Traminac, Merlot, Cabernet Sauvignon i Pinot Noir.
Pored vinarije nalazi se restoran „Capriolo“ i prostorije za prenoćište sa smeštajnim kapacitetom od dvanaest soba. Zanimljivo je da je porodica Brindza vlasnik i proizvodnje bicikala Capriolo.
Subotica, vojvođanska šarenica
Subotica je grad koji vam verovatno neće veliki broj ljudi preporučiti da posetite setivši ga se među prvim i najzanimljivijim destinacijama. Ipak, da biste upotpunili svoj utisak o Vojvodini, trebalo bi posetiti Suboticu koja je puna istorije i šarenila u pravom smislu te reči. Na svakom koraku videćete bogatu arhitekturu u stilu secesije, sa raznobojnim ornamentima karakterističnim za Mađarsku. Ovo je grad u kome boje ne umiru čak ni zimi.
Sinagoga

Trenutno je u toku rekonstrukcija subotičke sinagoge. Međutim, imala sam tu privilegiju da budem među novinarima koji su kročiti u nju pre zvaničnog završetka radova i otvaranja koje se najavljuje za mart 2018. godine.
„Projektanti sinagoge su napisali da im je namera bila da kod vernika probude radost i ushićenje, a ne strahopoštovanje. Ova sinagoga je projektovana sa željom da ne bude samo bogomolja nego i hram-palata koja će krasiti grad. Time je jevrejska zajednica htela da naglasi svoje prisustvo i važnost u ovom gradu“, ističe Branka Banjanin, istoričarka umetnosti i stručna saradnica Turističke organizacije Subotice.

Sinagoga je podignuta 1902. godine po projektima Masela i Komora, dvojice peštanskih arhitekata koji su osvojili drugo mesto na konkursu za segedinsku sinagogu. Kada je izabran ovaj projekat bilo je pitanja zašto baš ovaj tip građevine.
U pitanju je praktično tip petokupolne vizantiske crkve. Kako tvrdi naša sagovornica Branka Banjanin, da se izborom ovog rešenja htelo pokazati da kako to rešenje nije autohtono za ovo područje, tako ni jevrejska zajednica nije autohtona, nije ponikla tu. Ali bogata dekoracija, koja je inspirisana mađarskim folkorom, pokazuje vezu između Subotice i Jevreja koji u njoj žive.
Sinagoga će, kada bude završena, zadržati religijsku funkciju, ali će primiti i izvesnu ulogu kulturnog centra. Planirani su razni programi, najviše muzički, naravno, samo oni koji su primereni ovakvom prostoru.
Savremena galerija Subotice
Ferenc Rajhl je projektovao svoju kuću u stilu secesije. Taj objekat nije bio samo privatna kuća, Ferenc je tu živeo sam četiri godine, a narednih gotovo 40 godina, objekat je više puta menjao stanare, nakon što je Rajhl bankrotirao, a banka preuzela kuću.
Tokom Drugog svetskog rata je tu bila improvizovana vojna uprava, a poslednji vlasnici, Jevreji, su u toku rata bili prisilno iseljeni. Nakon Drugog svetskog rata 1948. je formiran Gradski muzej i useljen u tu zgradu. On je tu bio svega 20 godine, zatim se seli u Gradsku kuću, a nedavno je prebačen prekoputa sinagoge.
Već 1968. je preseljena galerija u ove prostorije gde se i danas nalazi. U njoj su stalne postavke slika, fotografija i drugih umetničkih dela.
Vinarija Tonković – Kadarka sa panonskog peska
Vinarija u vlasništvu porodice Tonković nastala je 2006. godine. Na peskovitom tlu zasađena je kadarka, odnosno sorta vinove loze koja je nekada nosila ime Skadarka jer potiče sa Skadra.
Po rečima tehnologa Tanje Šehovac „još je Arsenije Čarnojević bežeći sa vojskom doneo kadarku i ona je obuhatala oko 60% vinograda“. U pitanju je sorta veoma teška za gajenje, ima tanku kožicu i velike prinose. Osim Tonkovića kadarku uzgajaju još malo u Mađarskoj, Rumuniji i Hrvatskoj.

Franc List je svake godine nosio papi kadarku, nakon ponovnog pokretanja uzgajanja ove sorte, biskupi je nose na osveštanje u Peštu, a zatim se nosi papi u Vatikan na poklon. Upravo po Listovim delima dva crvena vina i nose imena, a to su Rapsodija i Fantazija.
Sorta potiče sa Skadra, ali se više ne zove Skadarka jer u mađarskom na početku reči ne mogu stajati slova s i k jedno uz drugo i tako je ostala samo Kadarka. Na najvećem svetskom takmičenju u ocenjivanju vina, Dekanter, Kadarka Fantazija dobila je srebro, a Rapsodija bronzu.
„Naš salaš je rezultat sukoba generacija, mog tate koji je živeo na salašu i nije imao neku romantičnu ideju o tome, i mene i mog supruga koji smo sve to videli jako romantično“.
Majkin salaš, priroda sa razglednice
Majkin salaš je parče očuvane prirode prošarane sentimentima tradicije koje se prostire na oko 40 hektara od čega je 20 hektara je pod intentzivnim zasadom jabuke. Nalazi se u blizini nekoliko jezera Palićkog, Ludoškog, Omladinskog… Ovo je mesto na kom možete da šetate i uživate u okruženju gde svaki kutak deluje kao kadar sa razglednice.
Osim šetnje tu je i ribnjak na kom možete da pecate, restoran sa domaćom hranom i sokom od jabuka u različitim varijacima ukusa (sa đumbirom, nanom, cimetom…), vikendom možete slušati tamburaše, a ukoliko ste isplanirali poslovni sastanak možete koristiti salu za sastanke. Salaš ima smeštajni kapacitet od 15 soba sa ukupno 40 ležajeva, takođe.
„Trudimo se da veći deo proizvoda koje plasiramo ovde u restoranu sami proizvedemo, tako da od ove godine imamo naše vino, već 7-8 godina radimo taj kompletno domaći program, domaće zimnice, sok od jabuke i trudimo se da ne stavljamo konzervans i pravimo zdravu hranu. Svi recepti i ceo koncept je po mojoj baki i mi smo se trudili da zadržimo sve originalne recepte, čak su i slike na zidovima naše porodične. Sve je proisteklo iz porodice i ništa nije isfrizirano, izmišljeno i namešteno da bi bilo nekome zanimljivo. Trudimo se da budemo što iskreniji“, naglašava vlasnik salaša Ivan Gabrić.
***
Kada jednom odete na vojvođanske salaše, budite sigurni da ćete se vraćati iznova i iznova, jer je u njima sazdana vojvođanska duša.
Ukoliko niste u prilici da sami organizujete obilazak salaša po Vojvodini, Turistička organizacija Vojvodine nudi turu upravo pod nazivom „Zima na salašima“ koja uključuje obilazak Novog Sada, Subotice i salaša i vinarija između ova dva prelepa grada.
Kliknite OVDE ukoliko želite još neku ideju za vikend van Beograda. (danubeogradu.rs)
WOW! Posle ovog teksta poželiÅ¡ da se preseliÅ¡ tamo! 🙂