utorak,  
13. maj 2025.  
 

Mesto susreta teorije, prakse i razgovora – Salon arhitekture u savremenom kontekstu

Slobodan Jović Slobodan Jović
Slobodan Jović

Salon arhitekture već 47. godina čuva i gradi arhivu arhitektonskog stvaralaštva u Srbiji. Izuzetnim programom i saradnjom sa stručnjacima, Udruženjem arhitekata Srbije (UAS), Asocijacijom srpskih arhitektonskih praksi (ASAP) i Ženskim arhitektonskim društvom (ŽAD), kao i partnerima, ostaje relevantan prostor za inovacije, razgovore i promociju novih generacija arhitekata.

O ovogodišnjem Salonu razgovarali smo sa dr Slobodanom Jovićem, arhitektom, kustosom Muzeja primenjene umetnosti i članom Saveta Salona.

Koliko je važan razvoj Salona arhitekture kroz vreme?

– Podatak da je ovo 47. Salon arhitekture znači da Salon traje već skoro pola veka, što je za naše podneblje veoma retka situacija, da jedan događaj ima tako dug vek trajanja. Samim tim, Salon, osim preseka trenutne arhitektonske prakse i teorije u Srbiji, predstavlja i dragocenu arhivu poslednjih skoro 50 godina arhitektonskog delovanja na našim prostorima.

Svaki Salon arhitekture godinama ima svoje partnere. Koliko to omogućava veću vidljivost i doprinosi inovacijama i novim pristupima? 

– Veza između Salona i partnera koji dolaze često iz građevinske industrije je veoma važna i predstavlja jedan od važnih momenata osnaživanja arhitektonskog ekosistema. Višegodišnja saradnja sa kompanijom Saint-Gobain to i dokazuje.

U koliko meri saradnja sa različitim institucijama i stručnjacima je doprinela višem kvalitetu projekta tokom prethodnog perioda?

– Ideja Salona je da bude mesto dijaloga i okupljanja svih relevantnih činioca na polju arhitekture. Mislim da smo poslednjih godina napravili značajan pomak na tom polju koji je u određenoj meri ujedinio prilično heterogenu arhitektonsku scenu.

Kako je program Salona ove godine koncipiran? 

– I ove godine važan segment je program Salona na koje se održava nekoliko predavanja članova žirija. Dragoceno internacionalno i praktično iskustvo donosi Neda Konstandinović, arhitektkinja iz kancelarije gradskog arhitekte Barselone, savremenica zelene transformacije javnog prostora Barselone i sprovođenje SUPERBLOK strategije. Takođe, profesor Vladimir Milenković prikazaće poslednje radove studija Neo arhitekti, Nevena Pivić će se osvrnuti na rad studija Fluid i nasleđe arhitekte Đorđa Geca, dok će Milena Katić kroz specifičnu tematizaciju prezentovati rad studija Zabriski. Sva predavanja biće dostupna i online na YouTube kanalu Muzeja primenjene umetnosti.

Da li su nove generacije arhitekata zainteresovane za učešće na Salonu arhitekture ili ih je potrebno stimulisati kako bi se uključili?

– Moj utisak je da jesu i da je tranzicija ka mlađoj publici dosta uspešna, to se videlo i na ovogodišnjem otvaranju, ali i na samoj izložbi gde je izloženo 50 studentskih radova i maketa.

Slobodan Jović
Slobodan Jović

Kako mladi arhitekti reaguju na izazove savremene arhitekture u poređenju sa starijim kolegama? 

– Teško je to generalizovati, ali sigurno je da je promena u pristupu evidentna. Svakako su mlade arhitekte spremnije da istražuju i eksperimentišu i svakako su mnogo više prisutnije teme vezane za ekologiju i društvo.

Koje su specifične karakteristike Salona arhitekture u odnosu na slične manifestacije u svetu?

– Salon je izložba sa jasnim konceptom. Ideja je da se prikaže presek arhitektonske prakse i teorije u našoj sredini. Iako postoji mnogo internet portala koji prikazuju arhitekturu, ovaj format izložbe i dalje ima veliku važnost. Izložiti delo arhitekture na zidovima muzeja i dalje ima značaj.

Kako balansirate između savremenih arhitektonskih izazova i očuvanja tradicije u projektima?

– Ne mislim da treba da postoji neki specifični balans između savremenog i tradicionalnog. Za mene je pitanje tradicije pitanje akumuliranja znanja koje možemo da primenimo danas, ne ponavljanje nekih formi i oblika.

Koliko je implementacija ekoloških i društvenih principa važna pri realizaciji projekta?

– Mislim da ti principi jesu neodvojivi deo svake odgovorne arhitekture, naročito kad pričamo o javnim objektima i prostorima.

Kako tradicija Salona arhitekture doprinosi njegovoj prepoznatljivosti i značaju u arhitektonskoj zajednici?

– Odgovor na ovo nam pruža veoma velika poseta Salonu, i otvaranju i zatvaranju i predavanjima koji se odvijaju u mesec dana trajanja Salona. (PRoglas)