Naslovna » Blog » Fantastični Beograd » Dete sa druge planete
Dete sa druge planete
Dete sa druge planete

Dete sa druge planete

Serija skorašnjih, na prvi utisak nemilih događaja, nagnala nas je da proanaliziramo šta se to tu u stvari dešava, i zašto nas prerano napuštaju takvi spektakularno bizarni likovi kao što je Majkl Džekson, Robin Vilijams ili poslednji od Ramonsa – Tomi.

Bili oni anđeli ili demoni, bilo da su nam došli iz budućnosti ili paralenih dimenzija oni prosto nisu bili sa ovoga sveta.

Odvojimo zato minut ćutnje i pažljivog čitanja (bez sricanja, molim!) i prisetimo se njih i stvari zbog kojih smo ih voleli ili kojima su nas zgražavali.

Za početak, zaboravićemo na rodonačelnike masovnih religija, oni su već dovoljno uradili na svom PR-u, a i to se u njihovo ime zdušno i naveliko čini i danas. Ne, hoćemo da vidimo one sirote, neprilagođene likove zalutale, i slabo kamuflirane među nama običnim smrtnicima, te tuđin(c)e koji su nam raspaljivali maštu, ali i devojačka srca i hm, druge organe.

Mikelanđela – koji je klesao najlepše sklulpture svih vremena direktno iz komada mermera, kao da rendgenskim očima skenira materijal i samo odstranjuje višak; Mocarta – koji je toliko dobro znao harmoniju univerzuma da od njegove muzike džikljaju biljke a bebe postaju pametnije; Teslu – koji je nesebično podelio sa nama tehnologiju i izume ko zna koje napredne civilizacije iz koje nam je došao; Brusa Lija – kog su ubili jer je bio mnogo jak; naravno, Elvisa – đavola raštimovanih kukova i anđeoskog glasa.

A samo u poslednjih nekoliko godina smo ostali bez Artura Klarka, koji nas je zamajavao knjigama da ga ne provalimo; Fare Foset – nebeskog tela; Olje Ivanjicki – koja sad verovatno skicira u četiri ruke sa Leonardom da Vinčijem; Timotija Džona Bajforda – koji će zabavljati i istovremeno edukovati decu nekih drugih dimenzija; najzad, nestao je i svemirski kameleon, hodač po Mesecu (kako nam već tada nije bilo jasno?) – Majkl Džekson. Svi su mislili da tretmanima farba kožu, a on je mučeni samo prilagođavao boju (belačkoj) okolini u kojoj je živeo i radio… 

SVE FANTASTIČNE BEOGRADSKE PRIČE!

»»»» Pavle Zelić je rođen 1979. godine u Beogradu. Objavio je zbirku SF i horor priča „Poslednja velika avantura“ (Matica srpska, Novi Sad, 2009), scenarista je alternativnoistorijskog strip serijala „Družina Dardaneli” sa crtačem Draganom Paunovićem (prvi album, „Poljubac leptirice” je izdao System comics, 2011), a nedavno je objavio i istorijski triler roman „Peščana hronika” (Laguna, 2013.) o omladinskim radnim akcijama izgradnje Novog Beograda i misteriji koja se tada otkriva i pola veka opseda njegove stanovnike. Ima još koju desetinu priča rasutih po antologijama, časopisima, i novinama u Srbiji i Balkanu, a pisao je (i i dalje ne odustaje) kritike, kolumne i eseje o stripovima, knjigama, filmovima i uopšte, popularnoj kulturi i (naučnoj) fantastici za brojne štampane i online publikacije. Rekao bi nešto duhovito i pametno za kraj, ali mu kao za inat baš sad ništa ne pada na pamet… ;-)

Uređuje: Ah Neša

Novinar iz Beograda od 1992. godine, osnivač je i glavni i odgovorni urednik portala Dan u Beogradu.