Napuštamo Jadransko more i krećemo na plovidbu Mediteranom mada jedva čekam da dođemo do Maroka. Prve destinacije su Krf i Paksos.
Krf
Nešto posle ponoći, posle dan i po plovidbe od Tivta dolazimo na Krf. Mrkli mrak. Rešili smo da se usidrimo u jednoj od uvala u blizini marine i sačekamo jutro kako bi se prijavili da smo ušli u Grčku i EU. Naš cilj je marina Guvija.
Ujutro ulazimo u marinu i dobijamo vez. Naravno, carina i policija se ne nalaze u marini nego u centru grada pa je potrebno otići do grada i završiti preostalu proceduru prijave. Nažalost, ovo nije jedino mesto u Grčkoj koje funkcioniše na ovaj način.
Po običaju, krećemo u razgledanje grada. Britanci su ostavili svoje tragove na ovom mestu a arhitektura nas podseća na Veneciju. Svakako, to jeste Grčka ako ne po arhitekturi onda po duhu i ponašanju ljudi. I dalje ima dosta turista iako je septembar.
Ulazim u jednu prodavnicu da kupim giros. Poručujem na engleskom a prodavac me pita odakle sam… Kazem: Beograd, Srbija… Dobijam odgovor: „Eee, super, oce pile ili prase u giros?“
Grad je fin, a mogu da se pronađu i stvari koje nisu suveniri. Oko marine ima puno radnji koje nude skoro sve što je potrebno za brod.
Narednom dana posetili smo Srpsku kuću na Krfu i ostrvo Vido. Kustos Srpske kuće pričao je o događajima iz Prvog svetskog rata. Čuli smo mnogo za nas novih zanimljivosti vezanih za sudbine vojnika koje se ne uče u školama…
Iz srpskog muzeja dolazimo do brodića do nas vozi do ostrva Vido na kom se nalazi mauzolej srpskih ratnika i odakle može da se vidi „plava grobnica“.
Čim smo kročili na ostrvo videli smo spomen ploču za ruske a onda i za naše vojnike. Vijugava staza kroz borovu šumu po rubu ostrva vodi ka mauzoleju. Videli smo uklesane stihove Milutina Bojića i obišli ceo kompleks.
Po povratku na Krf cunjali smo po gradu i okolini a onda se polako pripremali za Gaios na ostrvu Paksos.
Paksos, ali ne i Antipaksos
Na samo dvadesetak milja od Krfa nalaze se Paksos i Antipaksos. Vreme nas nije baš služilo, ali je Gaios dobro zaštićena luka u čijoj su blizini ostrvca Sveti Nikola i Panaia.
Zanimljivo je da je vez u luci Gaiosa besplatan od 18h do 10h pa smo tako i planirali naš boravak ovde. Da malo i uštedimo.
Gaios je malo ribarsko mesto puno suvenirnica i restorana, a meštani su veoma prijatni i ljubazni. Obilazimo gradić i njegove uske ulice do kasno u noć. Ostrvo je poznato po proizvodnji maslinovog ulja, dok na Antipaksosu uglavnom proizvode vino.
Celu noć smo na brodu bili budni jer oluja nije bila baš naivna. Ali, u redu je. Osim što smo pokisli i probdeli noć ništa se loše nije dogodilo.
Na kraju, zbog velikih talasa nismo uspeli da priđemo Antipaksosu pa nije bilo ni degustacije vina ni željenog kupanja.
Nastavljamo dalje prema Lefkadi… (Tekst i fotografije: Bojan Aleksić)