Čim bude sleteo na Zemlju, mali čovek iz svemira – da budem direktan: vanzemaljac – s kesom kokica u ručicama prvo će odlepršati u Kinoteku!
Odgledaće sve filmove Charlesa Spencera Chaplina (1889–1977) iliti po naški Šarla Akrobate.
U međuzvezdanom prostranstvu već su saznali: priča se po Mlečnom putu, njegove „pokretne slike“ lektira su ljudske civilizacije koju nikako ne treba preskočiti.
Preko grbače
Uživaće došljak u toplim pričama skitnice pod šeširićem i sa štapom u prstima, plesu čigre s brčićima koja svrdla početke industrijalizacije u Americi i ismeva rane kapitaliste nameračene da – slično današnjim srpskim „gazdama“ – do profita dođu preko grbače još naivnih radnika.
Smejaće se „zelembać“ sve dok mu svih 50 ml fosforescentnih suza ne bude poiskakalo u kokice dok bude gledao kako se mali čovek sa ove planete bori za principe tzv. socijalne pravde.
Smejaćemo se i mi – ali gorko, znajući do koje mere je taj ideal ostvaren u Srbiji.
Jahači apokalipse
Celuloidni Chaplinov nemi prikaz s malo ispisanih reči i mnogo muzike govori na veseo način o neveselom socijalnom okruženju i problemima radnika bolje nego bilo koji sindikat.
Ali i o ljubavi, sreći i tuzi, pohlepi, vlastoljublju… Trebalo bi da i kod nas filmovi Šarla Akrobate budu obavezna lektira, kako za decu, tako i za političare.
Mnogo bi naučili o „socijalnoj pravdi“ za koju se toliko zalažu, a malo šta čine da smanje broj nevoljnika pred kontejnerima koji u njima traže obrok, dok kraj njih promiču kolone crnih džipova, poput utvara jahača apokalipse.
U kaljuzi
Osamdesetih godina prošlog veka, BG novotalasni bend Šarlo Akrobata – Milan Mladenović, Dušan Kojić, Ivica Vdović – eksperimentalnim zvukom i rečima koje su pozivale na otvorenost i slobodu govora uznemiravao je učmali muzički poredak, ali i buđavo razmišljanje: „Mali čovek želi preko crte, preko crte želi, ali ne sme, njega guše propisane norme, preko crte njegovo je mesto…“
Slično svom „imenjaku“, malom – velikom čoveku kome su Palilulci darovali ulicu, kršio je pravila i opirao se tvrdokornosti i seljoberstvu kao pojavama koje ne prolaze, već vremenom samo narastaju.
U kaljuzi odomaćene laži i licemerja, kao nikad, i sad bi nam dobrodošla jedna nova čigra, jedan novi „Šarlo“. Da se zavrti – za novo BG doba. ♦
Sve priče Darka Kalezića!
»»»» Darko Kalezić rođen je 1963. godine u Beogradu. Objavio je zbirke priča „U repu zvezde padalice“ (Matica srpska, Novi Sad, 1994), „Galerija predaka“ („Rad“, Beograd, 1997) i „Bajke iz Smešne Poljane“ (zbirka priča za decu i mlade duhom, autorsko izdanje, Beograd, 2007) i roman „Škola letenja“ („Narodna knjiga“, Beograd, 2005). Prozu su mu objavili mnogi srpski časopisi, kolumne je pisao za nedeljnik „Singidunum Weekley“, reportaže za „Nacionalnu geografiju – Srbija“ i novinske priče za dnevni list „Politika“. Pokušava da živi i radi u Beogradu. Dosad mu je polovično uspelo: radi, a želeo bi malo i da živi.Blog „BG Puzzle“ predstavljaju Darkove priče koje je pisao pre nekoliko godina za „Singidunum Weekly“…
Darko Kalezić rođen je 1963. godine u Beogradu. Objavio je zbirke priča „U repu zvezde padalice“ (Matica srpska, Novi Sad, 1994), „Galerija predaka“ („Rad“, Beograd, 1997) i „Bajke iz Smešne Poljane“ (zbirka priča za decu i mlade duhom, autorsko izdanje, Beograd, 2007) i roman „Škola letenja“ („Narodna knjiga“, Beograd, 2005). Prozu su mu objavili mnogi srpski časopisi, kolumne je pisao za nedeljnik „Singidunum Weekley“, reportaže za „Nacionalnu geografiju – Srbija“ i novinske priče za dnevni list „Politika“. Pokušava da živi i radi u Beogradu. Dosad mu je polovično uspelo: radi, a želeo bi malo i da živi.Blog „BG Puzzle“ predstavljaju Darkove priče koje je pisao pre nekoliko godina za „Singidunum Weekly“…