Naslovna » Blog » BG Puzzle » Spomenik Josifu Pančić: Omorika dodiruje nebo

Spomenik Josifu Pančić: Omorika dodiruje nebo

Ona je uspravna, tanana, dodiruje nebo. Na liticama i stenjacima Tare čekala je svog viteza da je prepozna od pre ledenog doba pa do, za geološko shvatanje vremena, nedavne 1875. godine.

Josif Pančić (1814–1888) tražio ju je više od dve decenije, a za taj momenat spremao se i učio celog života. Znao je da postoji, žudeo za njom, sanjao je, dozvao je.

Nije odustao i ona ga je nagradila: ukazala mu se jednog letnjeg dana pred očima u svoj svojoj zelenoj četinarskoj lepoti. Za susret sa srpskim naučnikom sređivala se, doterivala i ulepšavala nekoliko desetina miliona godina. I skinula zar sa sebe koji ju je dotad skrivao.

Zbog ljubavi na prvi pogled, uzela je njegovo prezime i zauvek postala – Pančićeva omorika.

Uzduž i popreko

Neke Josifove evropske kolege botaničari bili su ljubomorni, čupali su ono malo svoje naučničke kose, osporavali postojanje „ledene lepotice“ i obelodanjenu večnu ljubav, ali sudbinu nisu mogli da izmene: priča se završila srećnim krajem.

Lekar Josif Pančić opisao je 2.176 biljnih vrsta a od njih nauci je obznanio čak 102 nove!

Da bi to sve uradio, nije sedeo, već je prokrstario od sela Bribir pod Velebitom gde je rođen, pa preko Pešte i Beča gde se školovao, do Jagodine, Kragujevca, Banata i Beograda gde je radio.

Što na konju što pešice prošao je srpske planine uzduž i popreko, a saznanja beležio, dopunjavao, proučavao i darivao svetu.

Spomenik Josifu Pančiću

Tražiš li ti svoju?

Svako od nas ima negde svoju omoriku, samo treba da je nađe. Tražiš li ti svoju?

Poput Pančića, i sam treba prvo da spoznaš šta je ono za čim žudiš u kratkoj poseti planeti Zemlji. Ako odrediš za šta si rođen, to je već uspeh! Tad kreni, pohitaj, i neprestano uči, znanje daje lakoću pokreta.

O svojoj želji sanjaj i dok spavaš i kad si budan! Prizivaj je. I ostvariće se. Sigurno.

***

Vajar Đoka Jovanović autor je spomenika u Studentskom parku ovom prvom predsedniku Srpske kraljevske akademije, profesoru Liceja u Beogradu, rektoru Velike škole, poslaniku Narodne skupštine, predsedniku Srpskog učenog društva, osnivaču Botaničke bašte, autoru mnogih knjiga iz oblasti botanike, zoologije, mineralogije, od kojih je najznačajnija „Flora Kneževine Srbije“ iz 1874. godine.

Uređuje: Darko Kalezić

Darko Kalezić rođen je 1963. godine u Beogradu. Objavio je zbirke priča „U repu zvezde padalice“ (Matica srpska, Novi Sad, 1994), „Galerija predaka“ („Rad“, Beograd, 1997) i „Bajke iz Smešne Poljane“ (zbirka priča za decu i mlade duhom, autorsko izdanje, Beograd, 2007) i roman „Škola letenja“ („Narodna knjiga“, Beograd, 2005). Prozu su mu objavili mnogi srpski časopisi, kolumne je pisao za nedeljnik „Singidunum Weekley“, reportaže za „Nacionalnu geografiju – Srbija“ i novinske priče za dnevni list „Politika“. Pokušava da živi i radi u Beogradu. Dosad mu je polovično uspelo: radi, a želeo bi malo i da živi.Blog „BG Puzzle“ predstavljaju Darkove priče koje je pisao pre nekoliko godina za „Singidunum Weekly“…