Već dugo, iz opravdanih razloga, nisam napisao ni red o Kosovu, Vučiću, poskupljenjima… U međuvremenu, i bez mojih beleški život ide svojim tokom.
Kosovo je, posle silnih nedovršenih i već gotovo zaboravljenih afera opet u žiži srpske javnosti. Napadi na Srbe ne jenjavaju, a retorika je sve žešća.
Novi patrijarh je, posle dugo godina, za Vidovdan bio na Kosovu. Crkveni velikodostojnici kažu da opraštaju, ali da ne zaboravljaju. Pri tom, ne kažu da treba da se molimo Bogu da se ne ponovi 1999. godina. Istina, predsednik Vučić obećava da do kraja mandata neće ratovati iako je Srbija znatno ojačala vojsku.
Ježim se kada se setim kako on ispunjava obećanja, počev od toga da neće smanjivati penzije, preko najava obračuna sa tajkunima, razrešenja afera, pa do osam puta odlaganog obećanja da će se vakcinisati…
Pesimizam je još jači posle neuspešnih pregovora u Briselu i izjave Vučićevog prijatelja i predsednika Turske Erdogana da „radi na novim priznanjima Kosova“. Novi „vetar u leđa“ Albancima je i izjava Mila Đukanovića da je Srbija faktor destabilizacije na Balkanu.
U senci problema sa Kosovom ostao je konkurs za reizbor Zagorke Dolovac za republičkog javnog tužioca. Živo me interesuje šta će napisati da je radila u poslednjih desetak godina. Posebno sam radoznao da saznam kako je kao tužilac reagovala na „Savamalu“, tetku iz Kanade koja je aktuelnoim ministru policije dala 200.000 evra za kupovinu stana, pad helikoptera, „Krušik“ iz Valjeva, saobraćajku kod Doljevca, prisluškivanje i pripremanje atentata na predsednika Srbije…
Jedini kandidat Državnog veća tužilaca tako ima velike izglede da dobije i treći mandat i kao republički javni tužilac bude na funkciji čak 18 godina! Eto, pa kažite da narod nije u pravu sa onom izrekom „ćutanje je zlato“.
Minulih vrelih julskih dana ljudi su se žalili da ne mogu da dođu do majstora za klima uređaje. I za montažu novih uređaja koji su znatno poskupeli čeka se po dve, tri nedelje.
Da važi „zakon ponude i potražnje“ govori i podatak da sat, dva montaže košta čak 10.000 dinara, a desetak minuta servisiranja između 2.500 i 3.000 dinara.
I do majstora za popravku „bele tehnike“, video nadzora, zidara, tesara… teže je doći nego do lekara specijaliste. Uz to su u Beogradu počeli da naplaćuju dolazak 2.000 dinara i „započeti sat rada“ isto toliko.
A kada i dođu od njih ćete čuti za koliko je šta poskupelo iz njihove „branše“, počev od građevinskog materijala preko goriva pa do najavljenog poskupljenja kafe. Kao da nam nije dosta novih cena mesa, nekih vrsta hleba, „hemije“, većeg poreza, povrća i voća.
Pa, veza zeleni na pijaci je usred sezone dostigla cenu od 100 dinara! Šta će biti na zimu?!
I za kraj, reč, dve o vakcinaciji.
Korona ponovo hvata zalet, a Krizni štab i Vlada Srbije odugovlače sa novim merama. Zadovoljavaju se da svakodnevno apeluju na mlade da se vakcinišu, iako su junoše ubeđene da nam „ne može niko ništa, jer – jači smo i od sudbine“.
Zato smo od lidera u Evropi po broju vakcinisanih dospeli na začelje.
Kažu da država priprema novi paket mera da stimuliše vakcinaciju protiv COVID-19, jer stimulans od 3.000 dinara očigledno nije bio dovoljan.
Možda je efikasnije rešenje koje predlažu lekari: da nevakcinisani plaćaju lečenje, ako se razbole od korone. ♦
»»» Svi tekstovi V. Mandića su na OVOM LINKU!
Vladimir Mandić – najkraća autobiografija: „Rođen sam 1949. u Beogradu. Ceo svoj radni vek proveo sam u ‘Politici’. Desetak godina sam pisao svašta nešto, a onda sam do penzije uređivao svašta nešto. Izveštavao sam sa Kosova, iz Ustavnog suda (koji je tada manje ćutao nego ovaj danas), vraćao se preko Pančevačkog mosta posle osam uveče sa posla za vreme bombardovanja… Sada ponovo pišem“…