Uvek sam tvrdila da ljudi veruju u ono u šta žele da veruju. Istina je sasvim relativna i nikad nije bila relativnija nego u ovom veku velike informisanosti.
U stalnoj poplavi informacija, nikad manje nismo znali i nikad više nismo od toga zavisili.
Kad je bal, nek je maskenbal!
Čudom ne mogu da se načudim kako ovaj naš zaludni svet po društvenim mrežama stalno otkriva senzacionalističke vesti, za koje se veruje da su gola istina. Ljudi misle da su dobro obavešteni, spemni su i da brane istinitost onoga u šta veruju i ne d’o ti bog da im ukažeš na laž i prevaru – to je njihova istina i oni je ne daju.
Kad smo se informisali iz novina, bili su informisani oni koji su novine čitali. To je bilo onda dok je još bilo prave štampe, sad se i to svodi na senzacionalističke bljuvotine. Nigde istine! Jer to ne može biti istina koju živimo. To nisu ni pravi ljudi, ni pravi životi. To je sve koješta – smuti i prospi, pa ko nema na šta pametnije da utroši vreme…
Sad, doduše, u kakve su se vašarske zabave pretvorile političke vesti, reklo bi se da je sve primereno situaciji. Kad je bal, nek je maskenbal!
Iz laži izvirila istina
I taman kad pomislim: E sad sam sve videla, iznenadi me ovaj naš blesavi narod, niotkuda. Nema, dakle, tog svetskog lonca u kome se ozbilljno nešto zakuvava, a da mu se ne pravi kakva dobra balkanska zaprška.
Zanimljivo je kako na vestima uvek prepoznam stare jugoslovenske ulice i gradove i postane mi sumnjivo i pre nego što čujem kakva je nevolja. Te tako, zape mi za oko, a zatim i za uho BBC-jev izveštaj sa Balkana. Ko bi poverovao da se u kompletnom ludilu, koje je zahvatilo i Evropu i Ameriku, lažne vesti fabrikuju na balkanskom jugu u FYROM.
Nisu to samo vesti, to su kompletni lažni portali, izvanredno zgotovljeni, tako da ništa ni ne zamiriše na prevaru. Neki od ključnih lažiranih izveštaja makedonskih hakera, smatra se, doprineli su neočekivano zanimljivim američkim izborima.
Našao ih engleski izveštač po imenu (ne šalje BBC po svetu tek bilo koga), a oni ne umeju ni lažno da se predstave, nego daju engleska imena i tobož ne znaju šta studiraju?! Prilično bedno i u bednom balkanskom pojmovniku.
Međutim, najlepše od svega je procena onog dela prevarene američke javnosti koja se oslanja na informacije sa ovakvih portala, da im se ništa pouzdanije ne servira ni od CNN-a. HA, to je iz svih ovih laži izvirila, neprimetno, jedna prava istina.
Istine su više mračne
Svakakve se laži sad vuku po medijima, što i nije neka novina, ali sad ima toliko poluistina i golih neistina da je postalo veoma teško razlučiti šta nam se i sa kakvom namerom servira.
U čemu je dakle stvar? Stvar je, kao i inače, u startnim pozicijama – ko se gde i kako postavi i ko se za koga i kako opredeljuje. Kad se odabira izvor informacija onda je tu već načinjena i odluka hoćemo li se prikloniti šarenim lažama ili mračnim istinama.
Istine su uvek nekako više mračne. No, možda mi se to samo čini, možda ne znam u šta treba da verujem. ♦
Svi tekstovi Beograđanke u Londonu!
»»» Vladislava Erdeljan rođena je jedne Badnje večeri, pre mnogo godina, u najvećem gradu, najlepše zemlje koje više nema. Voli da priča i piše na raznim jezicima, a to je uvek najradije i učila i radila. Žali što nije balerina. Čuva drvo u dvorištu, sa pticama bez kaveza. Voli priče i pesme za decu. Igra žmurke sa svojim ćerkama. Želi da putuje po hladnim zemljama. Ima glavu punu nenapisanih priča i pesama, što je mnogo više od onoga što je do sad objavila.
»»» Vladislava Erdeljan rođena je jedne Badnje večeri, pre mnogo godina, u najvećem gradu, najlepše zemlje koje više nema. Voli da priča i piše na raznim jezicima, a to je uvek najradije i učila i radila. Žali što nije balerina. Čuva drvo u dvorištu, sa pticama bez kaveza. Voli priče i pesme za decu. Igra žmurke sa svojim ćerkama. Želi da putuje po hladnim zemljama. Ima glavu punu nenapisanih priča i pesama, što je mnogo više od onoga što je do sad objavila.