subota,  
8. februar 2025.  
 

Akcije prikupljanja novca

Beograđanka u Londonu: Akcije prikupljanja novca Beograđanka u Londonu: Akcije prikupljanja novca
Beograđanka u Londonu: Akcije prikupljanja novca

Podignite svest! Prikupite novac! Alarmirajte javnost! Akcije odasvuda.

Po povratku sa letnjih odmora zahtevi za lično finansijsko aktiviranje postaju posebno brojni, pod pretpostavkom da sada osveženi, možemo misliti o belosvetskim nedaćama.

Slika dobrog hrišćanina

Život u dobrostojećim ekonomijama podrazumeva navikavanje na stalno finansiranje kakvih individualnih napora, u prikupljanju sredstava za bolje sutra, nikako za ličnu dobit, za pomoć tamo gde je potrebna, a potrebna je svuda.

Ne možete zamisliti koliko je raznih fondacija. Novca nikad dovoljno u borbi protiv bolesti, gladi, nemaštine, prirodnih nepogoda, duševnih patnji i raznih oblika stradanja. I ljudi daju, spremno zavlače ruke u džepove svojih istanjenih mogućnosti, podstaknuti saosećanjem i brigom, zastrašeni stradanjem nemoćnih ili bolesnih.

Nemojmo biti u dilemi oko podstreka davanja – humanost, ali i neka neodređena krivnja (jer nam je bolje nego drugima) je upravo ono našta se cilja.

Ima tu još jedan, nezanemarljiv aspekt darežljivosti, a to je neka vrsta moralne odgovornosti i iskupljenja, za miran san.

To sasvim podseća na drevnu sliku dobrog hrišćanina. Ljudi su tome oduvek težili, a crkva je to jednako, oduvek vešto iskorišćavala, podsećajući na velikomučeničko stradalništvo za spasenje i prikupljajući priloge u razne svrhe, uglavnom obnove i uzdizanja vere.

Lanac iznuđivanja

Samo bogata društva imaju visoko razvijene aktivnosti volontiranja i humanitarnih organizacija. Kako bi davanje moglo biti popularno tamo gde je preživljavanje dnevno neophodno.

U masi društava i organizacija koje iznuđuju novac za spas, najpametnije je izabrati one manje globalne, sa ne tako razvijenom birokratijom, koja obimom i administracijom guta prihode za unesrećene.

To je ono čemu pojedinac pribegava, jer nisu ni oni naivni, niko više ne prihvata jednokratnu donaciju, svi traže aktiviranje redovnih mesečnih uplata.

U kompanijama, klubovima i raznim volonterskim društvima, sve se, međutim, pretvara u neprekinut lanac „iznuđivanja“ novca. Ljudi koje i ne poznajete, koje ne želite da poznejete, koji vas sticajem okolnosti imaju u email listama, ne prezaju da šalju zahteve za donacije, sa opširno elaboriranim zahtevima.

Podstrek za angažovanje, uvek jasan i sasvim opravdan, podržavam, razumem – ko ne želi da pomogne opšte dobro ili individualni spas, ali događa se, neretko, da se zahteva novčano podržavanje dalekih putovanja, u daleka mesta, sa dalekim ciljevima.

Kako se ko odluči na neku nesvakidašnju aktivnost (istrčavanje maratona je među popularnijim), eto novog zahteva da podržite kolegu, sina mu ili ćerku. Verujte, nigde u Evropi nisam upoznala više ljudi koji su trčali maraton, a da vidno nisu ne trkači ili sportisti, nego im je vidno potrebna dijeta i individualni trener za savladavanje rekreativnih sportskih programa.

Nije da patim od sumnje u dobre namere vrednih vežbača, ali kako bi bilo da svoje oglede u svrhu aspekata boljeg života, ličnih ili udaljenih, preusmere ka ličnim ili rodbinskim novčanim izvorima.

Akcije finansiranja trezvenosti

Najnovija akcija, koju sam primetila, me je, međutim, nasmejala – „Ostanite trezni mesec dana“!

Neka javnost finansira individualnu trezvenost!?! Nisam sigurna da sam igde videla podatke da je početak školske godine, jesenjeg računanja vremena ili opšteg zahlađenja pomenut kao uzrok preteranog alkoholisanja, ali ko zna, mnogo je toga što ljude tera u očaj opijanja.

Lepo, mislim se, ko će finansijski podržati moju stalnu trezvenost, uobičajenu apstinenciju i naviku zaobilaženja pabova!?!

Iznašla bih rado neki cilj za dobrotvorna angažovanja, a ne manjka mi ni duh samopregalaštva, ali imam problem sa iznuđivanjem para. Ni sopstveno znanje ne umem dovoljno dobro da unovčim. ♦

Svi tekstovi Beograđanke u Londonu!

»»» Vladislava Erdeljan rođena je jedne Badnje večeri, pre mnogo godina, u najvećem gradu, najlepše zemlje koje više nema. Voli da priča i piše na raznim jezicima, a to je uvek najradije i učila i radila. Žali što nije balerina. Čuva drvo u dvorištu, sa pticama bez kaveza. Voli priče i pesme za decu. Igra žmurke sa svojim ćerkama. Želi da putuje po hladnim zemljama. Ima glavu punu nenapisanih priča i pesama, što je mnogo više od onoga što je do sad objavila.