Naslovna » BG svaštara » Za lepši dan u Beogradu » Hodanje – najbolji lek
Hodanje - najbolji lek
Hodanje - najbolji lek

Hodanje – najbolji lek

Vredi stalno iznova podsećati na izreku staru više od dve hiljade godina koja se pripisuje Hipokratu: „Hodanje je najbolji lek„.

Značaj kretanja naglašava se svakodnevno kao naučno dokazana činjenica.

Ukoliko se redovno praktikuje, hodanje smanjuje rizik od bolesti srca i moždanog udara, snižava krvni pritisak i nivo holesterola u krvi.

Smanjuje se bol u leđima i posledice osteoartritisa, gustina kostiju postaje veća, pa se izbegava opasna osteoporoza. Hodanje povećava kondiciju i fizičku spremnost tela, pa su manje učestali padovi i sve vrste povreda, pošto su mišići, zglobovi i kosti u boljem stanju da se izbore sa gubljenjem ravnoteže, eventualnim udarcima i povredama.

Redovna šetnja utiče i na mentalno zdravlje, smanjuje anksioznost i depresiju, reguliše san. Oporavak je brži, a terapija uspešnija kod većeg broja bolesti, ukoliko se postepeno i uz konsultaciju sa lekarom uvede hodanje.

Hodanje - najbolji lek

Kada se sve sabere – hodanje produžava životni vek i poboljšava kvalitet života u svim uzrastima, što je posebno vidljivo u zrelim i poznim godinama.

Redovno hodanje podrazumeva da se dnevno, ili najmanje nekoliko puta nedeljno, provede oko 30 minuta, ili duže, u kretanju. Ukoliko je moguće, ne bi trebalo praviti pauze duže od pet dana.

Kontrola telesne težine dodatni je pozitivan efekat hodanja. Za navedenih 30 minuta prepešači se 2-2,5 kilometara i potroši oko 125 kalorija (520kJ). Iako količina ne izgleda kao značajna, ukoliko se hoda pet dana nedeljno za godinu dana se potroši oko 32 hiljade kalorija, što odgovara nestanku oko 5 kg masnih naslaga.

Pravilno hodanje

Pravilno hodanje podrazumeva i usvajanje izvesnih preporuka, kako bi efekti bili što bolji.

Glava i kičma trebalo bi da su pravi, bez naginjanja unapred ili unazad, uz pogled ravno ispred.

Opuštena ramena i ruke neka prirodno prate pokrete.

Disanje treba da bude bez prekida, ni suviše duboko, ni suviše plitko.

Tempo je individualan, zavisi od kondicije pojedinca, podloge, vremenskih uslova.

Preporučuje se relativno brz hod od oko 90-110 koraka u minuti, odnosno 4-5 km na sat, uz važnu napomenu – ukoliko se pojavi i najmanja nelagodnost ili bol potrebno je usporiti ili se zaustaviti.

Sa hodanjem treba krenuti lagano u prvih pet minuta, a zatim postepeno ubrzavati, isto važi i za kraj treninga i postepeno usporavanje.

Udobna obuća i odeća primerena vremenskim uslovima se podrazumevaju. (danubeogradu.rs)

Uređuje: Katarina Vidaković